Premijera predstave Tennesseea Williamsa "Tramvaj zvan Žudnja" u režiji Dražena Ferenčine, produkcije Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula, održana je preksinoć na Maloj sceni INK-a čime je i otvorena kazališna sezona 2013./2014. Odigrana adaptacija Williamsovog klasika svoje adute traži u vizualno privlačnom scenografskom rješenju, no njena snaga i dalje ostaje u neponovljivom i snažnom autorovom tekstu.
Williams je u "Tramvaju zvan Žudnja" pogledao što rade ljudi s druge strane američkog sna gdje je u likovima Blanche DuBois i Stanleya Kowalskog pronašao dva glavna stanja - pogubnost fantazije i animalnu proračunatost.
"Tramvaj zvan Žudnja" prati priču Blanche DuBois (kompetentna i energična Helena Minić) koja dolazi u New Orleans u posjetu sestri Stelli (nježna i uvjerljiva Lana Gojak). Blanche je zapravo pobjegla s propalog imanja i grada u kojem se našla upletena u seksualni skandal s maloljetnikom. Stella
je trudna i čeka dijete, a njen muž Stanley Kowalski (čvrst, no nedovoljno animalan Petar Ćiritović) u svojoj proračunatosti odmah prozre Blanche i kreće u razbijanje njenih fantazija.
"Tramvaj zvan Žudnja" Dražena Ferenčine je dobra predstava, a njegova režija je dobro promišljena, gotovo filmična. No, najveća je mana predstave krutost i drvenost hrvatskog književnog jezika (prijevod Ive Juriše). Williamsov original jest stilski dorađen, ali je jezično "na ulici" što se u hrvatskoj glumi koja pazi na svaki akcent u potpunosti izgubi - to je doduše vječit problem hrvatskog teatra kojeg nije tako jednostavno riješiti i nitko nije očekivao da će ga riješiti ova predstava.
Vrline predstave ipak nadmašuju nedostatke jer se snažna priča, vizualni dojam i glumačka kompetencija (a u nekim trenucima i bravura) stapaju u emotivno nabijenu priču koju je zaista ugodno pogledati i u čijim se meandrima uzbudljivo izgubiti. (Boris VINCEK, snimio M. ANGELINI)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU