"San Voje Radoičića" naslov je bogate monografije posvećene ovom velikom slikaru grafičaru, ilustratoru, scenografu i kiparu koji je umro ovog ljeta u Rijeci u 87. godini života.
No, u sutonu života, iako teško bolestan, dočekao je dovršetak i premijerno predstavljanje monografije u prepunoj riječkoj gradskoj vijećnici, doživjevši ovacije koje, kako je danas za pulske promocije monografije rekao izdavač iz riječke Naklade Val Dragan Ogurlić, niti jedan riječki umjetnik nije nikad doživio. Prethodno je Vojo osobno provjerio svaku od ukupno 264 stranice monografije, s preko 500 fotografija njegovih djela.
- Bio je veliki dječak koji se toliko veselio životu. Ovo nije komemoracija nego evokacija života koji se produžuje kroz djelo, a to je djelo afirmacija jedne velike znatiželje i trajne otvorenosti prema svijetu, kazao je akademik Maroević, nastavivši: "Kad je došao u radionicu Krste Hegedušića, Krsto je vidio osoben Vojin rukopis, kazavši mu: 'Ti nemaš što učiti. Tebi to ne treba, ostani samouk i razvijaj svoj svijet'. Vojo je mimo trendova i mimo akademije došao do jednog jednostavnog i iznimno komunikativnog izraza u kojem se slova i riječi spajaju u cjelinu sa slikama stilizirane individualnom optikom. Lažni hendikep akademizma kompenzirao je snagom emocije i snagom imaginacije".
Na promociji su još govorili Jerica Ziherl, Slavica Ćurković i moderatorica Paola Orlić.
- Ukoliko autor sebe ne uzima previše ozbiljno, tada je humor oslobađajući, silno komunicira i oslobađa sentiment, ostvarujući veću slobodu od pretencioznih, introvertiranih autora. Onaj tko se može sebi narugati, ostvaruje lijep svijet, vraćajući šarm starog svijeta. Vojo je crtao na komadu karte, na veslu, a neke su njegove crteže uvezle žene koje su u ratu protjerane iz svojih domova. Zbog te slobode i topline, njega vole i djeca i stariji koji prepoznaju svoje djetinjstvo, svoje kapetane. Njegovi brodovi mogu se vidjeti i danas na riječkim ulicama, kazao je akademik Maroević. (Z. ANGELESKI)