Pepelnica ili Čista srijeda, kršćanski spomendan, jedini je dan u godini kada u Svetom Ivanu igraju mlinarsku igru na ruh, kojoj je, kažu, tristotinjak godina i moguće je starija i od Sinjske alke. Njome se svetivanjska muška družina oprašta od maškara i započinje četrdesetodnevno razdoblje korizme.
Mlinarska igra pomirenja
Nazivaju je i mlinarska igra pomirenja, a nekoć davno utemeljili su ju mlinari vodeničari. Ljuti konkurenti u maškarama su za večeru ispekli ovna, bacili njegove rogove i pomirili se. Volovski rog i drvene palice - batice, danas se bacaju po dva kilometra dugoj cesti od oštarije Sveti Ivan po državnoj cesti preko Fontane do oštarije Most kod Marinca.
Prvi je ruh bacio najstariji igrač 82- godišnji Milan Ošo iz Svetog Ivana.
- Ne bin mogao da ne gren u maškare i igrati na ruh jer to je stara tradicija, a potječe od mlinara vodeničara. Nekada je u gornjem toku rijeke Mirne bilo najmanje petnaest mlinova, reći će veteran mlinarske igre koju je prvi puta zaigrao s petnaest godina.
- Celo leto čakam za igrati na ruh, povjerio nam je još jedan veteran, 81-godišnji Lino Jermaniš iz Selca i pojasnio kako je igra nastala.
- To so zmislili mlinari ki so se kregali zaradi mušterija. Storili so jena igra za si svako grdo reć i da se ne smi zamjerit, opisao je Lino koji se također može pohvaliti dugim igračkim stažem, mlinarsku igru igra gotovo svake Pepelnice, više od pedeset godina.
Tradicija koju čuvaju stari i mladi
Igra na ruh tradicija je koju čuvaju stari i mladi.
- Obaveza je očuvati tradiciju i prenijeti je na mlade, reći će Bojan Ošo. Potomak mlinara vodeničara preko 25 godina igra na ruh, ujedno je i zapisničar. Uz njega su ove godine u komisiji bili mlađi igrači Antonio Ošo i Luka Lončar, dok je titula najmlađeg igrača pripala 12- godišnjem Teu Stokoviću koji ima trogodišnje iskustvo u bacanju roga.
Baticu treba baciti što bliže volovskom rogu i izbjeći kaznene bodove, našaliti se na račun svoga susjeda, obiteljskim ili drugim smiješnim nadimcima pozivati idućeg igrača; Puh, najljepša Ćićka u našim maškarama, papagalo iz Praščari, gazda sela. Zadnji igrač u svakom krugu izvikuje "pagarošto", a igra završava večerom, uz bakalar i vino u naselju Most. Upravo je u tom buzetskom naselju uz samu Mirnu u završnici Buzetskog karnevala sinoć zapaljen pust, krivac za sva zla pa tako i za neuspješnu prodaju Cimosa, a maškare su teškog srca predale vlast i vratile gradski ključ gradonačelniku Buzeta Siniši Žuliću. (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)