"Nakon dugo vremena konačno spavam snom pravednika!", kaže Ivan Perko, vlasnik raškog rezervata Liburna, sretan što je spasio, točnije poklonio 40 magaraca, mahom sjevernojadranskih, kojima je, zbog nedostatnih uvjeta za opstanak u uvali Valeta, prijetio odlazak u klaonicu.
Uzgajivača smo zatekli jučer u društvu njegovih umiljatih tvrdoglavaca: nije skidao mobitel s uha, jer potencijalni udomitelji, nakon što su mediji prošlog tjedna izvijestili o upitnoj sudbini tovara i apelu za pomoć, ne prestaju nazivati.
- Da imam 300 grla, sve bih bio udomio. Javljaju se odasvud, zvala je i glumica Nataša Janjić. Kaže, platit će i tovara ako treba. Ma, više su novinari i udruge građana učinili za ove magarce nego sve institucije u posljednjih pet godina, koliko vodim bitku s Općinom Raša i njenim bespotrebnim preispitivanjima legalnosti posjeda zemljišta, veli Perko.
Rezervat, koji je držao dva desetljeća, zatvara i zbog, kako objašnjava, nedostatka hrane i vode, nereguliranih i mizernih poticaja za ugroženu pasminu te nemogućnosti da osigura primjerene uvjete za organizaciju, nekada čestih, turističkih posjeta. Posljednjih je godina, podsjetimo, višekratno najavljivao da će tovari otići iz Raše, no ovom zgodom, po svemu sudeći, nije riječ o nekakvom blefu.
Magarci će, tvrdi Perko, završiti uglavnom u rukama srodnih udruga uzgajivača, vlasnika agroturizama te građana, i to uglavnom u Istri, Primorju i na sjevernojadranskim otocima, gdje ova rijetka vrsta i pripada, a manjim dijelom na kontinentu, u Zagorju, Međimurju i Slavoniji.
- Zadržat ću samo četiri starija grla, to je moja moralna obaveza. Ovdje će dočekati svoj prirodni kraj, priča nam dok pozira s tim tovarima po imenu Jelena, Čeda, Mate i Ivan, kako se zovu i članovi obitelji Perko. (Napisao i snimio Igor RADIĆ)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU