U rotondi pazinskog Kaštela predstavljen je restaurirani Urbar Pazinske knežije iz 1578. godine odnosno njegov prijepis iz 18. ili 19. stoljeća "Vrbario del contado di Pisino" koji se čuva u fundusu Muzeja grada Pazina.
- Urbar iz 1578. godine (postojao je i stariji iz 1498. godine op.) sačuvan je u četirima primjercima, prijepisima iz 17. i 18. stoljeća. Izvornik je bio sastavljen na njemačkom jeziku, a sačuvan je u prijepisu iz 1660. godine te pohranjen u NSK u Zagrebu. Drugi primjerak je prijepis talijanskog prijevoda iz 1700. godine pod nazivom "Vrbario del contado di Pisino". S njemačkog originala na talijanski jezik preveo ga je pazinski kapetan Kristofor Rampel. Druga dva primjerka nalaze se u Pazinu: jedan u Državnom arhivu, a drugi u Muzeju grada. U Arhivu se nalazi prijepis iz 1715. godine, koji je ovjerio pazinski notar Ivan Sloković, dok muzejski primjerak nije datiran u običnom je prijepisu, pojasnio je u sadržajnom obrazlaganju profesor Josip Šiklić dodavši da je ovaj restaurirani primjerak muzeju darovao profesor Tugomil Ujčić 1974. godine.
U urbaru o zemlji i stoci
Na području Knežije podanici su obrađivali 1.819 žurnada odnosno 364 hektara obradive zemlje te posjedovali sjenokoša i vinograda ukupne površine 2.464 žurnada (493 hektara). Bili su dužni plaćati godišnje 260 forinti u novcu, 103 spuda žita, 120 spuda zobi te desetinu od žita, vina i sitne stoke (kozlići i janjad) od čega je polovicu dobivala župna crkva sv. Nikole. Od regalija morali su godišnje u Kaštel donijeti primjerice šest sireva u težini 84 libre. Urbar bilježi također osam zakupnika mlinova te šume Kalski breg, Lešće i Volovica. Poboljšanjem demografskih prilika i doseljavanjem povećavaju se zahtjevi feudalaca (novčane i naturalne daće, regalije i rabote) za četvrtinu što uzrokuje bune seljaštva i župana. Potonje je kapetan Antun Rabatta, grof od Dornberga, dao zatvoriti u podrume Kaštela gdje su podvrgnuti torturi dok nisu pristali na povećana urbarijalna davanja.
Reverzibilni rukopisi
Muzejska savjetnica Marija Ivetić podsjetila je da su austrijsku Istru urbari ono što su statuti za mletačku izrazivši pritom zadovoljstvo kvalitetom restauratorskih radova te dala riječ licenciranom restauratoru Bernardu Benaziću koji je odmah naglasio da su izvedeni radovi na ovoj rukopisnoj knjizi pisanoj željezno-galnom tintom reverzibilni. Odradio je mikrofilmiranje, mjerenje pH vrijednosti listova, mehaničko čišćenje papira, povremeno čišćenje kemijskim otapalima, konzervaciju i neutralizaciju, restauriranje, sušenje i ravnanje, izradu uveza, restauraciju izvornih korica i ubacivanje knjižnog bloka u njih, fotodokumentaciju i dokumentaciju svih faza radova. Radove je financiralo Ministarstvo kulture i Muzej grada Pazina. (A. DAGOSTIN)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU