Nakon dvomjesecne pauze danas, 26. rujna, u Torinu, glavnom gradu regije Piemonte, nastavlja se najveci europski i svjetski proces na kojem ce se utvrditi odgovornost za tisuce oboljelih i preminulih zbog azbesta. Na optuženickoj su klupi dvojica vlasnika mocne multinacionalne kompanije Eternit – Švicarac Stephan Schmidheiny i Belgijanac barun Louis de Cartier de Marchienne, koje se tereti da su svjesno uzrokovali ekološku katastrofu i svjesno izbjegavali primjenu mjera sigurnosti.
Cak 5. 000 krivicnih prijava
Na temelju višemjesecnog izlaganja dokaza i saslušanja svjedoka (proces je poceo u prosincu 2009. godine) optužba koju zastupa istražni sudac Raffaele Guarignella zatražila je 20-godišnju zatvorsku kaznu za obojicu optuženih. Prema pisanju torinskog lista La Stampa, u slucaju pobjede optužbe uslijedit ce nevjerojatan val zahtjeva za novcanu naknadu u ukupnoj visini od oko dvije milijarde eura, buduci da je torinski sud primio oko 5.000 krivicnih prijava rodbine poginulih i oboljelih radnika i gradana.
Golem je to broj koji govori o širini fenomena: na svakoj je prijavi ime i prezime žrtve opakog minerala, nesavjesnog industrijskog iskorištavanja ponajprije izolatorskih osobina azbesta.
Danas se proces nastavlja nastupom obrane dvojice optuženika. Švicarca Schmidheinyja brani tim od 26 odvjetnika, što si on može priuštiti: Forbes, naime, tvrdi da raspolaže imetkom od 20 milijardi eura. Odvjetnicki tim dostavio je predsjedniku suda popis tri tisuce svjedoka koji ce biti pozvani svjedociti u korist vlasnika Eternita. Ocekivalo se da ce obrana uciniti sve da bi produžila proces, no broj svjedoka iznenadio je sve i pokazao da ce biti izuzetno teško dobiti parnicu. Prema najoptimisticnijim predvidanjima, prvostupanjska presuda mogla bi biti donesena krajem ove godine.
Najvece kolicine azbesta odlazile u Solin i Ploce
Cijela Europa s izuzetnim zanimanjem prati tijek torinskog procesa jer se slicni sudski postupci pripremaju u Francuskoj, Švicarskoj i drugdje u Europskoj uniji. Tijek procesa mogao bi bitno utjecati i na stanje u Hrvatskoj s obzirom na to da je naša zemlja u sklopu bivše Jugoslavije bila jedno od industrijskih središta gdje se masovno koristio taj opaki mineral.
Na popisu krivicnih prijava nalaze se i žrtve azbesta iz Trsta, odnosno radnici tršcanske luke, koje zastupa predsjednik udruge žrtava azbesta regije Friuli-Venezia Giulia Aurelio Pischianz, koji je i sam trideset godina radio s azbestom u toj luci. Od 1960. do 1998. preko tršcanske luke prošlo je preko 500.000 tona azbesta, vecim dijelom najopasnijeg tipa poznatog kao plavi azbest (Cape Blue 35), koji je dolazio iz rudnika Južnoafricke Republike.
Trst je bio najveca europska luka po prometu azbestom - opsluživala je gotovo sve zemlje srednje i istocne Europe, od Madarske preko Jugoslavije do Bugarske. U Trstu bi se južnoafricki azbest prekrcavao s talijanskih kontejnera u kontejnere Jugolinije, vršio bi se tzv. shifting. Najvece kolicine azbesta odlazile su pogonima Anhova u Sloveniji pa sve do Solina i Ploca.
"Velike kolicine azbesta stizale su morem u Trst za potrebe industrijskih pogona Eternita na sjeveru Italije, najviše za tvornicu u opcini Casale Monferrato. Našao sam originalne dokumente koji potvrduju vezu izmedu pogona Eternita i naše luke i zato smo podnijeli krivicnu prijavu", veli nam Pischianz.
Udruga žrtava azbesta regije Friuli-Venezia Giulia neko je vrijeme suradivala sa slicnim udrugama u Hrvatskoj i Sloveniji, no ta je suradnja uslijed pritisaka prekinuta. "Osjetio sam da naša pomoc nekome smeta, dobivao sam neko vrijeme i prijetece telefonske pozive pa sam odustao od suradnje", rekao je Pischianz.
Hrvatske žrtve pred birokratskim zidom
Stanje u Hrvatskoj je izuzetno složeno, podataka o oboljelima i umrlima od posljedica dodira s azbestom ima vrlo malo, a dosad je tek neznatan broj radnika primio novcanu naknadu zbog obolijevanja.
Smiljan Batinovic, predsjednik Društva žrtava azbesta iz Ploca, veli nam da su u zadnje dvije-tri godine u Plocama od posljedica rada s azbestom umrle 42 osobe. Tamošnja tvornica Azbest radila je od 1951. do 1998. i preko nje je prošlo oko 4.000 radnika (neko je vrijeme zapošljavala i do 1.050 radnika).
"Pravi podaci o stradanju radnika u Hrvatskoj nisu poznati, a zahtjev za dobivanje novcane naknade dan-danas dovodi radnika pred birokratski zid koji je teško premostiti. Znam da i ostale udruge u Hrvatskoj koje pokušavaju braniti radnicka prava s izuzetnim zanimanjem prate proces u Torinu. To bi predstavljao presedan i za sve nas", veli Batinovic.
No pitanje je kako ce se kod nas utvrditi pojedinacne odgovornosti, tko ce odgovarati pred sudom? Tko su ljudi, mahom partijski cinovnici, direktori poduzeca, poznati zdravstveni djelatnici, sindikalci, koji su poput celnika švicarske multinacionalne kompanije Eternit svjesno skrivali podatke o smrtnosti azbesta? Koga dovesti pred sud sad kada su industrijski pogoni srušeni pod udarom privatizacije poput pogona u Plocama? (Elio VELAN)