Pulsku Arenu 27. srpnja čeka veliki koncert na kojem će zapjevati Petar Grašo, a njemu će se pridružiti Tonči Huljić i Madre Badessa. Huljić je poznat kao skladatelj i izvan granica Lijepe naše, čovjek koji je napisao mnoge pjesme koje su popularne u Hrvatskoj i u svijetu, ali je lansirao i mnoge karijere. Uz njegovo ime veže se uspjeh grupe Magazin, ali i Maksima Mrvice te mnogih drugih. U Madre Badessi okušao se i kao pjevač što ćemo čuti i u Puli. Trenutno miruje i skuplja snagu za pulski nastup, ali iza njega i ispred njega su mnogi projekti na kojima radi.
- Prije svega, što je to badeša?
- Madre badeša je glavna časna sestra u samostanu, odnosno njegova nadstojnica. Međutim, u prenesenom značenju to znači osoba koja je svakom loncu poklopac, koja se uvijek pravi najpametnija. Cijeli taj moj projekt zamišljen kao jedna introspekcija, zavirivanje u dušu malog običnog čovjeka koji ima svoja životna pravila, koja su apsolutno suprotna od svega onoga što je danas u ovom globalizacijskom svijetu prisutno. On osjeća da je najpametniji, da jedino on zna sve i da se vodi onom logikom života "Pojist, popit, nešto povalit i otić na ribe" i da je to cijeli smisao života, da vam bude lipo. I zato sam tako tu jednu životnu filozofiju na neki način afirmirao kroz te pjesme "Ja sam rojen da mi bude lipo", "Guštam", "Kakvi sam ja kralj" itd., koje na simpatičan i nepretenciozan način raskriljuju i način razmišljanja i psihologiju čovjeka koji je iz ovih krajeva, naših krajeva, domaćeg čovika (zato kaže u pjesmi "Papak" da je "duša čovika") i jedan soj ljudi koji nažalost odumire.
- Nije li to stereotipno? Govorite na takav način o tim ljudima koji mogu predstavljati Dalmatince, kao da bi se, ne znam, samo odmarali?
- Ne, ne radi se uopće o odmaranju nego o normalnom životu. To su ljudi koji žele da civilizacija malo zastane, ljudi koji se ne snalaze u ovoj civilizaciji, to je njihov otpor. To je zapravo normalan život. Nitko od njih ne bježi. Film koji sam napravio se zove "Bog, lavur, iće i piće". Koja su ta tri osnovna postulata može se vidjeti na mojem best of albumu na kojem ima taj nagrađivani igrani 33-minutni dokumentarac koji se zove "Tonetov život ili Bog, lavur, iće i piće". To su postulati moje rodbine, očeva vuče porijeklo s Hvara, mamina s Krka i meni je barba za doručkom jednom fino objasnio "Imam tri pravila. Na prvom mistu je Bog. Na drugom je lavor, odnosno rad, a na trećem su iće i piće". Znači da nitko od njih ne bježi od rada, pače cijela moja porodica je patila od poremećaja viška energije. To je nevjerojatno, ali to je stvarno poremećaj. Oni su morali stalno raditi i ako bi stali u roku od 48 sati bi umrli. Morali su se stalno što se kaže tarmat, trošiti – kopati, saditi, obrezivati... Stalno su morali biti fizički aktivni. Ja imam taj opseg energije i zato radim nekoliko projekata paralelno.
- Izgleda kao da ste ipak došli do granica energije jer ste rekli da će nastup na koncertu Petra Graše u Puli biti vaš jedini ovog ljeta. Što vas je toliko izmorilo?
- Iz Pule odlazim u Kitzbuhel na ljetovanje s prijateljima, deset dana u planine. Imam i neke godine, to je broj jedan. Pod broj dva, 4. listopada imam premijeru mjuzikla i većinu kolovoza provest ću u Zagrebu u Lisinskome na probama za mjuzikl za koji se rade intenzivne probe. Neke pjesme treba nadopisati, neke izbaciti, promijeniti neke scene i to me dosta zaokupilo i pogotovo uspjeh tog mjuzikla. Nakon tri godine što obećavam moram završiti ploču Jelene Rozge, moram Graši napraviti ploču i to sve do kraja godine. U travnju sam otkazao dogovorene nastupe jer sam si rekao da moram stati, nemam namjeru raditi, a najavljivali su i prevelike vrućine pa stvarno nemam namjeru još i putovati. Jednostavno mi treba malo se okrenuti samom sebi. Nedavno sam rekao da bih za godišnji odmor volio otići barem dva mjeseca u samostan i kontemplirati. Mozak jako troši i treba razmišljati, napraviti strategiju zašto neka pjesma mora biti ovakva, hoćemo li promijeniti tekst, jesu li se ljudi zasitili ovoga, kako ćemo usmjeriti ovo... Ispred mene je niz projekata, još nisam završio glazbu za sapunicu koja treba krenuti na RTL-u. Ne znam osobu koja godišnje radi toliko glazbe koliko ja radim, čak niti u svjetskim razmjerima. (Mladen RADIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU