"Bagremova šuma/Il bosco di acacie", treći roman istarske trilogije poznatog književnika Fulvija Tomizze, rođenog u Materadi kod Umaga, objavljen je ove godine na hrvatskom jeziku u izdanju Gradske knjižnice Umag. Tim je povodom knjižnica pozvala zagrebačku talijanisticu, profesoricu Sanju Roić da održi predavanje o toj značajnoj trilogiji. U prisustvo prevoditeljice Lorene Monice Kmet iz Buja najviše se razgovaralo o posljednjem romanu.
Podsjetimo da je Tomizza (1935. - 1999.) trilogiju započeo još 1960. s prvijencem, romanom "Materada" (hrvatski prijevod Mate Maras iz 1986.). Uslijedio je roman "Djevojka iz Petrovije/La ragazza di Petrovia", objavljen 1963. (hrvatski prijevod Lorene Monice Kmet 2010.), dok je "Bagremova šuma" objavljena prvi put 1966. "Bagremova šuma" posvećena je Lauri - supruzi, prijateljici, danas ustrajnoj čuvarici uspomene na čovjeka i pisca. Nakon Materade, Krasa, Gorice, Kopra i Beograda, mjesto radnje se u ovome djelu tridesetogodišnjeg Tomizze ograničava na sjevernu talijansku pokrajinu Furlaniju.
Tamo je nakon višegodišnjeg boravka u izbjegličkim kampovima (među kojima je onaj u Padricianu ponad Trsta ušao u književnost preko njegovog drugog romana "Djevojka iz Petrovije") bio upućen, odnosno koloniziran dio istarskih izbjeglica da na toj ranije pustoj zemlji stvore i pronađu svoj novi zavičaj.
- Bagremova šuma je oda živoj prirodi, krajoliku, biljnom i životinjskom carstvu, koja svjedoči o autorovu dubokom poznavanju regionalne flore i faune i o umijeću prenošenja vizualnog i auditivnog u verbalno. I u ovom romanu Tomizza uspijeva spojiti etiku zavičaja, međugeneracijske odnose koji se nalaze pred neizbježnom transformacijom s vizualnim elementom koji prati slijed vremena. Tek će u budućnosti Giordanov sin, dječak koji razigrano juri za psom i vozi bicikl po novom krajoliku koji time postaje njegov svijet, moći preboljeti ono što je zauvijek izgubljeno i napušteno - jer to nikada nije upoznao.
Roman završava izlaskom lijesa iz kuće, na cesti, simbolu vječnog progonstva i pogledom bezdomnog Istranina na bagremovu šumu koja se nazire kao "gusta zelena masa u blistavom prvom sutonu", rekla je Sanja Roić. (T. KOCIJANČIĆ)