Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić u javnu je raspravu pustio novi Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom kojim će se, prvi put dosad, trgovcima zabraniti da ucjenjuju proizvođače koji žele na njihove police, ili, između ostalog, da im naplaćuju mnogobrojne neopravdane, čak i nepostojeće troškove kako bi na tim policama i dalje bili prisutni.
Nekorektni tretmani
Kako poručuju iz Ministarstva, cilj zakona je zaštita domaćih proizvođača od nekorektnih tretmana koji imaju kod trgovaca. Utvrdi li se da je trgovac koristio svoj dominantan položaj i nepošteno se ponašao prema dobavljaču, moći će mu biti propisana kazna do tri milijuna kuna za pravne, odnosno do milijun kuna za fizičke osobe po nepoštenom postupku, a u slučaju ponavljanja nepoštene prakse kazna do najviše pet posto vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda.
– Ovim zakonom želimo zaštititi domaće proizvođače i potaknuti povećanje domaće proizvodnje kako bi se osigurale dovoljne količine kvalitetne i zdravstveno ispravne hrane za domaću potrošnju, ali i izvoz – izjavio je Tolušić, koji, osim novog zakona, uvodi i kratki lanac opskrbe hranom, zahvaljujući kojem će škole i vrtići, bolnice te ostale ustanove s organiziranom prehranom, hranu nabavljati od najbližih, dakle domaćih proizvođača, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i drugih. Takva je praksa već uobičajena u nekim državama EU-a i njome se ne krši tržišno natjecanje.
Trgovcima čiji prihodi prelaze sto milijuna kuna, kaže prijedlog Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi, zabranjuje se korištenje pozicije kojom proizvođačima nameću različite ugovorne kazne. Pod monitoringom će biti i ostali u lancu opskrbe hranom, odnosno veliki otkupljivači i prerađivači s više od 50 milijuna kuna godišnjih prihoda. Ovakav način definiranja značajne tržišne snage znači kako će se zakon odnositi na više od 90 posto sektora trgovine poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima.
Zakon navodi 25 različitih novčanih i drugih oblika naknada koje trgovci ili prerađivači zaračunavaju proizvođačima da bi otkupili njihove proizvode ili ih stavili na svoje na police. Nadalje, zabranjuje nepropisno ili nepošteno prebacivanje troškova ili poduzetničkih rizika na drugu stranu; zahtijevanje naknade za usluge koje nisu pružene odnosno za usluge koje su pružene iako nisu ugovorene između ugovornih strana; jednostrane izmjene ugovorenih uvjeta od strane otkupljivača i prerađivača ili trgovca, kao i mogućnost raskida ugovora s dobavljačima od strane otkupljivača, prerađivača ili trgovca bez otkaznog roka, odnosno uz neprimjereno kratak otkazni rok.
Mnogobrojni apsurdi
Prijedlog zakona donosi i zabranu prodaje finalnog proizvoda ispod cijene koštanja u proizvodnji, uključujući troškove PDV-a. Nakon javne rasprave, zakon će biti poslan u Sabor, a nakon što stupi na snagu, svi trgovci, dobavljači i prerađivači imat će mjesec dana za pripremu na nova pravila u poslovanju s proizvođačima hrane.
Naknada za položaj na trgovačkim policama, naknada za dolazak na policu općenito, naknada za slučaj krađe proizvoda, naknada za uništavanje proizvoda nakon isteka roka trajanja – samo su neka od davanja koje hrvatski proizvođači moraju plaćati trgovcima, prvenstveno velikim trgovačkim lancima, a koja značajno poskupljuju proizvod za potrošača. Kako su našem listu otkrili neki od proizvođača, jedan od apsurda je da trgovcu moraju plaćati naknadu za slučaj da proizvod bude ukraden iz trgovine.
Time trgovac, koji bi sam trebao snositi posljedice krađe, zapravo zarađuje na teret proizvođača, jer ukraden bude tek mali dio proizvoda. Drugi je apsurd i plaćanje troška uništavanja proizvoda kojem je prošao rok trajanja, jer proizvođač, koji i za to plaća naknadu, uistinu nije kriv što trgovac nije uspio prodati proizvod na vrijeme. Štoviše, praksa je trgovačkih lanaca da tu staru robu ne uništavaju nego kao sirovinu prodaju, ili koriste u vlastitim postrojenjima u kojima se iz organskog otpada proizvodi električna energija. Naplaćujući mu pak naknadu za dolazak na policu, odnosno mjesto na polici, trgovac zauzvrat dobavljaču ne daje nikakvo jamstvo da će kupac stvarno uzeti njegovu robu, ali i da je neće bez ikakvog razloga isključiti iz ponude.(Bojana Mrvoš Pavić)