Za koji dan, u subotu, grupa Fakofbolan zasvirat ce u Uljaniku na festivalu Viva La Pola! Nakon što su u zadnjih godinu dana ponovo poceli svirati napravivši kratku povratnicku turneju, cijelu su zimu obustavili koncertiranje da bi radili na novom materijalu za koji ocekuju da bi ove jeseni trebao biti gotov. "Nadamo se da ce biti dobar publici kao što je dobar nama", kaže Šapo.
Kakva borba, što mi možemo napraviti?
- Nešto od toga cemo sigurno cuti na Viva La Pola.
Šapo: Cut cete par stvari koje smatramo aktualnim. Nismo se mogli ne dotaknuti dnevnopoliticke situacije i naših politicara od kojih je vecina završila iza rešetaka, a druge to tek ceka. Malo pricamo o osobnim problemima financijske prirode kakvi muce svakog prosjecnog stanovnika Lijepe naše.
?uro: Vjerni smo kodeksu koji smo napravili prije šest, sedam godina kada smo zaustavili svirku i rekli da necemo nastaviti prije nego što napravimo novi album. Pokušali smo se držati tog kodeksa, medutim dobili smo toliko poziva za svirke, zbog cega smo napravili tu povratnicku turneju. Nakon toga smo se odlucili zatvoriti, snimiti album i ponovo izaci u javnost. To je još uvijek taj punk koji živimo cijeli život.
- Sigurno punk nije isto živjeti kada imate 20 i kada imate 30 godina. Kako ga živite danas kada imate obitelji i radite?
?uro: Kad smo bili mladi, imali smo urodenu pobunu jer sam punk pokret je pobuna i onda se ona javlja u mladim naraštajima, iako su oni premladi da shvate o kakvoj pobuni i o kojoj vrsti riota se radi. Tada si još trendovski decko, vidiš da je to fora i postaneš riot decko. Što više stariš, postaješ sve veci revolucionar jer pocinješ shvacati koliko je ovo sve krivo i prakticki što si stariji, u punku možeš biti samo kvalitetniji da bi napravio jednu pravu revoluciju jer pocinješ shvacati, imaš nekog znanja i iskustva.
Covjek koji od svoje 18. godine do smrti doživi punk prošao je jednu super evaluaciju pobunjenickog takta koji mu je bio uroden u njegovoj generaciji pa do razumijevanja, stvaralaštva, postane pravi revolucionar sa znanjem i iskustvom.
- Kako gledate na mladu generaciju punkera?
?uro: Rekao bih da su možda isti kao mi. Svi smo ušli u taj pokret kao fora, ideja, jer nam je bilo zanimljivo. To se isto dešava u skins pokretu, u kojem možete vidjeti mlade ljude bez mozga koji uopce ne kuže protiv cega se bore i onda kada to shvate od 300 skinsa ostane jedan, dok ostali shvate da su išli u totalno krivom pravcu.
U pocetku nas je u punk pokretu bilo tisucu, danas nas je nakon 10, 12 godina ostalo 300 koji su prošli pravu revoluciju vjerovanja. Netko proživi i ostane punker, prijede iz tog prvog fanovskog razdoblja i ostane takav, a ostalima je to bila samo prolazna faza. To hocu reci i za mlade, sad ih je puno, ali vidjet cemo koliko ce ih ostati.
- Protiv cega se borite vi, protiv cega se bori Dejo, protiv cega Tibec?
Dejo: Ja se borim protiv prehlade. I protiv siromaštva.
- Cijeg? Svojeg?
Dejo: Protiv opceg siromaštva, porobljavanja, institucija koje mi svaki dan onemogucavaju da ostvarim svoje želje i namjere. Borim se protiv visokih cijena, konformizma, poreza, skupog povrca… Ustvari, ne borim se. Predao sam se.
Tibec: Malo mi je pretenciozno reci da se borimo protiv necega. Sve što možemo napraviti je da s našim bendom kroz tekstove ukažemo na neke anomalije u našem društvu, a borba… Kakva borba, što mi možemo napraviti?
?uro: Prava definicija borbe je život. Živimo u kapitalistickom sustavu koji je doživio svoj vrhunac i poceo se raspadati i prakticki svaki gradanin ove Hrvatske je borac.
Krediti su jedna vrsta porobljavanja
- Ima li tko od vas kredite, u francima ili drugoj valuti?
Šapo: Imam jedan kreditic koji sam uzeo za renoviranje stana.
- A da sutra zagusti? Ušao si nedavno u bracne vode pa ako se ta obitelj proširi i bude bilo više potreba.
Šapo: Ne znam, vidjet cemo. Svaki pametan covjek gleda kako bi se izvukao iz nekih velikih kredita, ali nisu svi imali srece da im je netko nešto ostavio pa da nisu morali ulaziti u takve stvari. Svi oni koji su u to ušli, njima nije lako, a svi mi koji smo imali srecu da nismo u tome i da nešto imamo otprije, nadam se da necemo nikada morati ulaziti u takve stvari. S druge strane, vidimo da se situacija mijenja iz tjedna u tjedan, da su ti krediti jedna vrsta porobljavanja, totalnog ropstva modernog doba.
- U pjesmi "Pepsi Nike generacija" govorite o mladima koji se igraju Playstationima i sl. Ne cini li vam se da tom pjesmom pomalo solite pamet drugima kako da se ponašaju?
Šapo: Ta je stvar stara više od desetak godina, ti su klinci vec vjerojatno dignuli kredite, ali to je nastalo u vrijeme prije nego što se u Puli otvorio McDonald's. Te su generacije bile sklone nasilju, bahacenju pa i, što kaže tekst, razbijanju iz dosade tudih glava. To je bila pjesma protiv nasilja, a buduci da smo bili stariji od njih, smatrali smo jednom od zabluda generacije pomodan nacin života i pokazivanje moci kroz silu.
- Mislite da je s novim generacijama drukcija situacija?
Šapo: Možda je malo stereotip da je uvijek nekad bilo bolje. Mi stariji uvijek imamo nešto poruciti mladima i kako ste vi ovakvi, onakvi, a u naše je vrijeme bilo bolje. Siguran sam da vecinu nas ovdje izrazito nervira Facebook i virtualni svijet u kojem su svi toliko oduševljeni da ne mogu bez njega. Moram priznati da mi je smiješno kada vidim da netko ne može izdržati da svakih nekoliko sati ne provjeri je li mu netko nešto kliknuo na status.
Može se to protumaciti kao soljenje pameti, ali vjerojatno su tako stari ljudi gledali na nas dok smo prašili po garažama i derali se.
Dejo: Prije su Pepsi i Nike bili nedostupni da bi naglo postali dostupni, ali mislim da se tu najviše govori o getoizaciji i zatvaranju društva i organiziranju manjih skupina koje sada tobože nešto cuvaju i brane, umjesto da su otvorene prema drugima.
- Za deset godina, tamo negdje 2021., gdje se vidite?
?uro: Vidim se tu gdje jesam. Cijeli život se borim da preživim, brinem se da bend, tu zajednicu koju smo stvorili 1992. nitko ne uspije uništiti, brinem se za svoje prijatelje da to bude jedan snažan kolektiv koji živi i radi i pokušavam da ta familija koja je stvorena 1992. i u doba najvece krize ima rješenje za opstati. Vjerujem da cu 2021. biti još frustriraniji jer ne vidim da ovo vodi na dobro.
Tibec: U principu ce sve ostati isto, samo cemo još deset godina više gutati sranja. Sve ovo što se dogada s ulaskom u EU, na to cemo još godinama placati kamate. Mislim da je situacija u banani i da nema pomoci, a za deset godina nece ništa krenuti nabolje.
Dejo: Za deset godina vidim se na Novom Zelandu kako preko neta šaljem loop ritmove za novi album Fakofbolana.
Šapo: Nadam se da cemo do 2021. izdati još barem cetiri albuma, ha, ha, ako bude bilo dobro. Živi bili pa vidjeli. Nadam se da nece ovi naši pametnjakovici sve poprodavati strancima, da ce nam more ostati cisto i da cemo moci i dalje uživati barem u malo sunca i mora.