- Ovogodišnji, treci po redu Bunker festival, koji ce se održavati u bunkerskom prostoru Zerostrasse do 3. rujna, posvecen je zabranjenim filmovima enfanta terriblea hrvatske kinematografije - Lordana Zafranovica.
Festival otvaramo dokumentarnim filmom "Slobodna interpretacija", koji govori o problemima pri realizaciji i distribuciji njegovog klasika "Okupacija u 26 slika", koji takoder prikazujemo, kazala je Ines Pletikos, jedna od organizatorica festivala, na konferenciji za novinare u srijedu.
Zafranovic se prisjetio Zorana Ivezica, osnivaca festivala i akademije slobodnih umova Leonardo, koja je i organizator festivala.
- On je bio razarac koji je htio razbiti okvire ove naše površne stvarnosti iz koje cemo teško izaci. Navikao sam na veliku publiku i na velika kina, a imao sam i satisfakcije na festivalima, no ovaj mi festival nekako paše.
Kada smo u 60-im godinama poceli s radom na filmu u Kino klubu Split, bili smo proglašeni nihilistima, a buduci da smo u sistemu bili ostavljeni sa strane, mogli smo raditi svašta. Moj film "Okupacija u 26 slika" bio je uspješan u Europi i imao je veliku distribuciju, a u Ceškoj je porazio i velike komercijalne hitove, prisjetio se Zafranovic.
On kaže da, kada gledatelj ide u kino i plati ulaznicu, mora iz njega izaci s pomisli da je dobio više no što je platio.
- Morate imati na umu da vaš film od dva sata izdrži taj kriterij. Kada sam krenuo raditi filmove koji su za ovu našu sredinu teški, nisam znao što ce se sve dogoditi. Tko je mogao predvidjeti da ce jedna nijansa pri slaganju filma u montaži moci naškoditi i stvoriti opasnost za ljude oko mene?
Film je za mene postao tako opasna djelatnost da sam morao napustiti zemlju, zato mi je i jasno da sam sada na festivalu zabranjenih filmova, kazao je Zafranovic. Što se sadašnje kinematografije tice, Zafranovic kaže da smo zatrpani komercijalnim smecem.
- Nema više ozbiljnih analiza, a to se širi i na naš film. Državni se novci troše za beznacajne stvari, a producent se kao profesija izgubio. Nekad je bilo dovoljno doci kod producenta s deset redaka teksta i dobrom idejom i vec bi se krenulo u posao - i to s deset ljudi ako ih je toliko trebalo.
Sada se sve radi sasvim slucajno, krece se u film bez plana, potroši se novac na pocetku, a kada dode do postprodukcije, novca više nema. Naša su vremena bila teška, ali stvaralacka. Umjetnost je imala kontru, a umjetnik bi okrenuo stvar bez obzira na posljedice.
Nitko ne snima filmove koji bi udarili šakom u nos vladajuce. Tko snima filmove o korupciji ili privatizaciji? To ne znaci da nemamo talentiranih i školovanih autora, no situacija u kojoj se nalaze je strašna, zakljucio je Zafranovic.