Drugog dana sedamnaestog izdanja međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav, publika je imala priliku pogledati predstavu ''Tko se boji Virginije Woolf?" (Gdo se boji Virginije Woolf?) u režiji Vite Taufera iz produkcije Gledališča Koper.
Dramski tekst "Tko se boji Virginie Woolf" Edwarda Albeeja, još od 1962. godine vodi kontinuirani teatarski život, a mnogi kažu da je za glumca to test njegove zrelosti, dok je njegova jednostavnost izazov svakom eksperimentiranju sklonom režiseru. Ovogodišnja, Tauferova izvedba, je u stvari interpretacija vremena u kojem živimo, u kojem se zbog uspjeha preko noći čovjek odriče mnogočega i gdje čovjek dijelom biva lišen ljudskosti. U predstavi je redatelj spojio komično i apsurdno i zbog toga je to jedna druga inačica Virginije Woolf. Međutim, humorne note kojima obiluje ova predstava, ne sprječavaju da do gledatelja dopre odaslana poruka.
Bučnu i vulgarnu Martu utjelovljuje odlična Mojca Partljič, profesora povijesti Georgea glumi Aleš Valič, dok Tjaša Hrovat i Rok Matek preuzimaju ulogu bračnog para Nicka i Honey. Radnja se odvija nakon zabave za zaposlenike, dekanova kćer Marta i njezin muž, profesor povijesti George, k sebi pozovu mlađi par, Nicka, profesora biologije i njegovu plahu suprugu Honey. Uskoro iziđe na vidjelo da je brak Marte i Georgea zapravo mjesto optužbi, uvreda i psovki. Tijekom večeri oni se brutalno vrijeđaju i svađaju pred gostima, dok potonji ne odu niti kada situacija postane neugodna, već se i oni upuste u iznošenje svog prljavog rublja. Na kraju se pokaže da su ti psihičko nasilni, gotovo patološki odnosi, mehanizmi koji prikrivaju ranjivost likova i njihove frustracije.
- Ljubav kroz mržnju i obratno, što se sve događa s ljudima kad se zatvore u svoje domove i svoju intimu, razotkriva "Tko se boji Virginije Woolf", u režiji Vite Taufera. Secirajući čovjekovu intimu Albeejev antologijski dramski tekst preko pedeset godina ne prestaje privlačiti živom, na momente gotovo divljom energijom. Iako smo u vrijeme njegova nastanka u njemu možda primarno sagledavali oštru kritiku sustava vrijednosti i poželjnosti zapada, danas u igri njegovih likova vidimo nas same. Rušenje iluzije partnerskih odnosa, glumačko-redateljsko ulaženje u njihovu glavu i želudac ovom se prilikom od početka do kraja gradi na principima komike, verbalne komike koju nalaze kao integralni dio Albeejevog teksta, i koju nadograđuju izvorni režijski postupci komedije situacije izoštravajući tim postupkom dojam apsurdnosti sudbine likova, napisala je u uvodniku dramaturginja Vesna Đikanović.
Nakon dobro posjećene predstave publika je dala visoku ocjenu od 4,56. (Tea GRGIĆ)