Zvuci poput znanstvenofantasticne price: Jugoslavija je, poslije Rusa i Amerikanaca, treci igrac u svemirskoj utrci u vrijeme hladnoga rata; Tito je izgradio najveci tajni podzemni svemirski centar u Europi Željava; poslije sukoba sa Staljinom 1948. iskoristio je dnevnik inženjera Hermana Potocnika i razvijao svemirski program, da bi na kraju svoja otkrica prodao Amerikancima; da nije bilo Tita i Potocnika, Amerikanci nikad ne bi odletjeli na Mjesec!
Do jucer oko 600 tisuca klikova na YouTubeu
To je okvir za pricu filmskoga projekta slovenskog redatelja Žige Virca "Houston, we have a problem!" (Houston, imamo problem!), koji u ovoj fazi stvaranja naziva "dokumentarnom dramom". Ovaj mladi slovenski redatelj, nakon filma "Trst je naš" 2010., opet je digao veliku prašinu i otvorio raspravu: samo u prva 24 sata filmic je na YouTubeu pogledalo više od 200 tisuca ljudi, a do jucer oko 600 tisuca.
Americki vojni strucnjaci kažu da nema pouzdanih cinjenica i dokumenata o prici Žige Virca koja ce nam otkriti da je Jugoslavija za vrijeme hladnoga rata razvijala svemirski program koji je 1961. Josip Broz Tito prodao SAD-u, a americki predsjednik John F. Kennedy potom najavio let na Mjesec.
Cinjenica je, medutim, da su Rusi u to vrijeme uspjeli poslati Jurija Gagarina u svemir (1961.) i za toliko iza sebe ostavili Amerikance u tzv. svemirskoj utrci, koja je pocela 1957., kada je lansiran sovjetski satelit Sputnjik I. Doduše, obraz je SAD-u osvjetlao Neil Armstrong, koji se 1969. Apollom 11 spustio na Mjesec te je bio prvi covjek koji je napravio prve korake na Mjesecu i izgovorio cuvenu recenicu o malom koraku za covjeka, a velikom za covjecanstvo.
Usto, cinjenica je da je Tito tih godina cesto boravio u SAD-u, da je poceo živjeti luksuznijom životom, da nije prezao uživati u blagodatima neprijateljskoga (ideološkoga) tabora: vozio je luksuzni cadillac i ispijao americki viski. Amerika je Jugoslaviji davala izdašnu pomoc kojom je ostvarivala brzi napredak u odnosu na zemlje iza "željezne zavjese". Amerikanci su Tita smatrali komunistom, ali "njihovim komunistom".
Podzemni kompleks Željava i vojna baza u blizini Bihaca, na bosansko-hrvatskoj granici, nije patka. Projektiran je 1957., gradevinski radovi poceli su dvije godine kasnije te su iskopani velebni tuneli u utrobi Plješivice. Podzemna baza završena je 1965., aerodrom tri godine kasnije. Procjenjuje se da je taj vojni kompleks tadašnju državu koštao u ono vrijeme fantasticne 4 milijarde dolara. Tim se novcem mogla izgraditi autocesta s cetiri trake (s pratecim objektima) od Triglava do Gevgelije.
Potocnik - najvažnija figura pionirske astronautike
Tko je pak bio Herman Potocnik i kakve on veze ima sa svemirskim programom? Po ocu Slovenac, rodio se 1892. u Puli, gdje je njegov otac Jože službovao kao mornaricki lijecnik. Hermanova majka Minka, rodena Kokoschinegg, bila je kci mariborskog trgovca ceškog porijekla. Djetinjstvo je proživio u Puli i Mariboru; pohadao je tehnicku vojnu akademiju u Modlingu i postao strucnjak za gradnju željeznickih pruga i mostova. Umirovljen je krajem Prvog svjetskog rata, u dobi od samo 26 godina, zbog narušena zdravlja. Nastavio je školovanje, studirao je strojarstvo na visokoj tehnickoj školi u Becu, gdje je 1925. diplomirao kao strucnjak za raketnu tehnologiju.
Pod pseudonimom Herman Noordung objavio je knjigu "Das Problem der Befahrung des Weltraums" (Problem vožnje svemirom) koju je dovršio na samrtnoj postelji 1929. Te je godine u velikom siromaštvu umro u Becu. Tridesetak godina poslije, 1963. vodeci strucnjak za rakete Werner von Braun, prigodom lansiranja americkog satelita Syncom izjavio je: "Njegova knjiga povijesna je prekretnica u svjetskoj svemirskoj i raketnoj tehnici".
Potocnik je najvažnija figura pionirske astronautike. Njegova su rješenja originalna i predstavljaju strateški nacrt za ljudski prodor u svemir. Posebno se zadržao na konstrukcijskim pitanjima umjetnog satelita i svemirske stanice. Njegova se svemirska stanica sastoji od stambenog kola, sunceve elektrane i promatracnice. Satelitska antena, kabelska televizija, satelitski telefonski razgovori, televizijski prijenosi... sve se to temelji na geostacionarnom satelitu, ideji Hermana Potocnika Noordunga. Slovenija i Austrija vec su ga uzele pod svoje okrilje. Hoce li i Hrvatska, napose Istra i Pula, iskoristiti Potocnikov lik i djelo i okititi se njegovom svjetskom slavom u prigodi 120. obljetnice rodenja?
Autori projekta "Houston, imamo problem" istražuju, slažu mozaik od kockica koji ce u konacnici, ako film bude snimljen i završen dogodine, dati odgovor na pitanje je li Titov svemirski program, koji se navodno temeljio na istraživanjima Puljanina Hermana Potocnika, stvarnost ili legenda, mit o velicini i snazi Jugoslavije koja neslavno skoncala: nije odletjela u svemir, završila je u ropotarnici povijesti. (Piše Robert BURŠIC)
Žiga Virc - majstor satire i parodije
Filmic "Houston, we have a problem" odlicno je komponiran i u manje od cetiri minute brzih izmjena kadrova i sugestivnog nizanja cinjenica i opaski ostavlja utisak koji se najbolje može opisati u Istri uvriježenom talijanskom uzrecicom "se non e' vero, e' ben trovato", ako nije istina, dobro je izmišljeno.
Da je majstor u produciranju parodija i humoristicno-satirickih videoprica, slovenski redatelj Žiga Virc, koji s bratom Boštjanom kao piscem i istražiteljem teme o tzv. jugoslavenskom svemirskom programu autorski potpisuje ovaj video, vec je pokazao. Na YouTubeu vrti se niz parodijskih i humoristicno-satirickih filmica, kao što su dnevnici PDN-a (Pigs-Destroyer News) ili trilogija o Tinetu Streli, slovenskih mladih satiricara koje kao producent i/ili redatelj potpisuje Žiga Virc, a koji uvelike podsjecaju na nekadašnja kultna TV-ostvarenja "Top liste nadrealista". (G. P.)
Houston, imali smo problem!
Uz "That's one small step for a man, one giant leap for mankind" (Ovo je mali korak za covjeka, ali velik skok za covjecanstvo) Neila Armstronga prilikom spuštanja na Mjesec, sigurno najznamenitija i najcitiranija astronautska recenica je "Houston, we have a problem!", tj. Houston (americki grad gdje je svemirski centar NASA-e), imamo problem.
Doduše, ona nije izvorno tako izgovorena niti ju je prvi izrekao, kako se gdjekad navodi, astronaut James Lovell, voda americke svemirske letjelice Apollo 13. Prema NASA-inim izvorima iz Apolla 13 se 14. travnja 1970. prvi oglasio astronaut John Swigert i rekao "Okay, Houston, we've had a problem here" (U redu, Houston, imali smo problem ovdje), a iz svemirskog centra su odvratili: "This is Houston. Say again please." (Ovdje Houston. Molimo recite ponovo) na što je Lovell ponovio: "Houston, we've have a problem" i objasnio da su imali velikih tehnickih poteškoca s tankom za kisik u servisnom modulu.
U filmu "Apollo 13" iz 1995. u dijalogu izmedu astronauta i svemirskog centra recenica je izgovorena u prezentu "Houston, we have a problem". Tako se danas najcešce i ponavlja, a u pravilu se upotrebljava u humoristicnom tonu kao uvodna fraza prilikom govorenja o nekom problemu. (G. P.)