Siječanjski đir po labinskom mjesečnom sajmu. To se može pretvoriti samo u priču o notornoj postblagdanskoj depresiji po šupljim takujinima, štivo za popuniti novinsku sezonu kiselih krastavaca.
Ali, kome se to više dade čitati? Samo luda sreća može izroditi nešto zanimljivije za gradskog reportera… A upravo je to, ludo sretan slučaj, potka protagonista ovih redaka.
- Evo moje drage knjige, daj da je opet malko proučim, možda krije još kakvu šuškavu tajnu, dobacuje ulični prodavač traperica kolegi sa susjednog štanda, veselom staretinaru, pružajući ruke prema monografiji "Tito i partija".
Htjedoh samo priupitati kako se u ovo neko novo vrijeme prodaju te stare knjige, nekad obavezna oprema sobnih regala, a sada za mnoge tek drugorazredna tričarija, no štanderi su već počeli spominjati kovertu s novcem…
- Kolega je na prošlomjesečnom sajmu posegnuo za tom istom knjigom o Titu, a iz nje je ispala bijela omotnica s 500 švicarskih franaka koje je baka moje žene prije šest godina pohranila na sigurno, priča Nikola Polović iz Pule, kojem društvo iza banka pravi desetogodišnja maltezerica Jinny.
Posumnjao sam da mi trgovci podvaljuju neku njihovu dosjetku, no u međuvremenu je stigla i supruga staretinara potvrdivši priču. Otkrila je da je njena sada već pokojna majka zaboravila gdje je spremila ušteđevinu, govoreći da su franci u nekoj knjizi o ljepoti.
- Doma imamo mnogo starih knjiga, pretražili smo ih, ali ne i ovu. Godinama smo mislili da je riječ o krađi u familiji, za koju je bio osumnjičen jedan od mlađih članova. Ali eto, majka mi je pomogla kad je najviše trebalo, novac je kao čarolijom stigao s neba, kazala nam je gospođa, članica udruge antikvara iz Pule, ne želeći da je imenujemo.
- Pametna baka šušku je stavila tamo gdje je znala da je nitko neće tražiti, ubacio se netko od prolaznika koji je slušao razgovor pokraj štanda. Taj očito baš i ne miriše "najvećeg sina naših naroda i narodnosti", a jugoslavenski državnik i komunistički vođa, kao vječita moneta za (ne samo) ideološko potkusurivanje, izazvao je brzu repliku.
- Tito nas i dalje spašava!, kazao je drugi promatrač, pronašavši u ovom slučaju novu slatku potvrdu da se pod Brozom bolje živjelo.
Sreća da knjige o Titu ne idu kao alva jer bi u ovom vremenu dugoprstića bila prava "sedmica na lotu" pronaći nekog poštenog nalaznika. (I. RADIĆ)