I treće je večeri 16. festival plesa i neverbalnog kazališta u Savičenti ponudio zanimljiv i bogat program za ljubitelje ove vrste umjetnosti.
Program je započeo u Loži nastupom austrijsko-španjolskog dua Arnulfo Pardo Ravagli i Dolma Jover Agullo, koji su autori, koreografi i izvođači ove točke - performansa.
Dva tijela nalaze se u istom prostoru nastojeći se sjetiti što su nekada izgubila, tražeći načine da se približe, načine dodira, te igrom udaljenosti i blizine, te zbilje i mašte. To jest na neki način i nedovršeno sjećanje koje pokušava izroniti kroz svjesno osluškivanje.
Veliki dio performansa baziran je na istraživanju, i to su dvije slike koje se podudaraju, a žive u različitim prostorima i trenucima, i ta igra, taj mozaik različitih fragmenata spaja se upravo u naslovu performansa koji glasi "One by one".
Arnulfo Pardo Ravagli je kolumbijski umjetnik, istraživač što se tiče plesnih umjetnosti, izvođač i plesni pedagog koji živi i radi u Austriji. Svojim projektima sudjelovao je diljem svijeta.
Dolma Jover Agullo magistrirala je suvremeni ples, a kao profesionalna plesačica radila je s najboljim svjetskim kompanijama. Zapaženo se bavi i pedagoškim radom.
U ovom 15-minutnom nastupu ovi se izvođači nadopunjavaju, uspijevajući stvoriti dojmljivu simbiozu raznih vidova neverbalnoga izričaja.
Potom se u Kaštelu zapaženim nastupom predstavio Zagrebački plesni ansambl u konceptu i koreografiji Daniela Abreaua "Anything".
Izvođači su bili Aleksandra Mišić, Petra Chelfi, Martina Nevistić, Petra Valentić, Ognjen Vučinić i Nina Lilek - uvijek vrlo dobro pripremljeni, s izvrsnim predispozicijama za ovu vrstu umjetnosti i izričaja.
Predstava je na trenutke apstraktna, a onda ponovno konkretna u jednoj dojmljivoj, sugestivnoj simbiozi lirskog i epskog, gdje prikazuje da se u vremenu od našeg rođenja pa do smrti može dogoditi bilo što.
Priča nema klasičnu strukturu, nema likove, plesači nose cjelokupnu fabulu, a radnja se odvija kroz niz slika smještenih između jave i manje stvarnog života, pokazavši - kao što je to u biti i svojstveno za ples, da sve proizlazi iz tijela.
U opisu predstave navedeno je "već samo tijelo u pokretu priča je za sebe, jer mišići pamte sve što nam se dogodilo u životu".
Predstava počinje sa ženom, koja može dati novi ljudski život, a završava s muškarcem. Između njih se može dogoditi bilo što, od ljubavi i sreće, do tuge i razdvajanja. Sve je to prikazano vrlo emotivno i nadahnuto.
Treći dan završio je na trgu predstavom "Pledging foot" Eleonore Valere Lachky u izvedbi Liberdancea Ta je predstava bazirana na fizičkoj vještini svakog pojedinog plesača koja graniči s virtuoznošću. (Vanesa BEGIĆ, Snimio Neven LAZAREVIĆ)