U petak u 22.30 sata u klubu Uljanik nastupit će tri benda, od kojih dva domaća Gustafi i "Veterinari" ("frakcija" Gustafa) te britanski sastav The Penny Black Remedy.
Britanci u Pulu dolaze u sklopu mini turneje po Hrvatskoj nazvane The Big Pig Gig i nastupit će u Uljaniku nakon "Veterinara", a prije "pravih" Gustafa.
The Penny Black Remedy će se sutra prvi put predstaviti pulskoj publici. Bend iza sebe ima dva albuma "No one's fault but your own" i "Inhale… Exhale… OK, now you can panic!", a ovaj drugi pokupio je odlične kritike u specijaliziranim medijima kao što su Q, Uncut, Rock’n’Reel Magazine, The Daily Mirror and Americana UK.
Objavili su i nekoliko singlova te samo jedan, ali zato odlično napravljen video spot za pjesmu "Up to my neck in a hex". Bend dolazi iz Londona, a 2006. ga je osnovao Škot Keith M. Thomson, pjevač i gitarist te autor glazbe i stihova, zajedno s bubnjarom Wilcom Van Eijkom. U bendu je i pjevačica Marijana Radcliffe, rođena u Dubrovniku, pravim prezimenom Hajdarhodžić, dok bas svira Tom T. S. Williams.
Uoči pulskog nastupa porazgovarali smo s Keithom M. Thomsonom i Marijanom Radcliffe o bendu i predstojećem koncertu. Na njihovim službenim stranicama su i fotografije na kojima ih ima osam u bendu, ali na ovoj mini turneji ipak nastupaju samo njih četvero.
Po stilu su zapravo dosta slični Gustafima, što znači da su stilski raznovrsni, a njihova će glazba zacijelo dodatno razdrmati i rasplesati publiku u Uljaniku, pa nas i ne čudi da su se ova dva benda tako našla i ujedinila snage na zajedničkim koncertima.
- To je odličan spoj. Kada smo se prvi put sreli u Kotoru na SeaRock festivalu, odmah smo se našli i dopali jedni drugima, kaže Thomson. Razne utjecaje koji se čuju u glazbi The Penny Black Remedy objašnjava time da je oduvijek bio otvoren za sve vrste glazbe.
"Otvoren sam za sve, dokle god to zvuči dobro. Mislim da se to vidi i kada pišem, a opet nije me strah staviti malo americane, countryja, funka i to spojiti s folkom. To je samo glazba i dokle god funkcionira… dobro je", kaže on.
Rođena Dubrovčanka Marijana Hajdarhodžić London je odabrala baš zbog muzičke scene.
"Išlo mi se u London jer sam voljela britansku muzičku scenu, htjela sam putovati, svirati i vidjeti sve to", priča Marijana koja je otišla 1993. i eto, ostala više od dvadeset godina. Kad je došla u London nije se odmah počela baviti muzikom, morala se prvo snaći i s jezikom i s poslom pa je svirala u bendovima i onda je upoznala Thomsona koji je u svom bendu izvodio pjesme na akustični način što se njoj jako svidjelo.
"Prvi put kada sam čula te pjesme skužila sam da imamo apsolutno istu ljubav prema istoj, šarolikoj vrsti muzike, tako da je to bilo vrlo jednostavno spojiti".
A što čeka one koji dođu u Uljanik?
- Na našim nastupima pokušavamo dati sve od sebe, bilo da je u publici troje ljudi ili ih je 20 tisuća. Pokušavamo dati sve što imamo - krv, znoj, suze… sve. I mislim da se to ljudima sviđa. Dolazimo s energijom i mislim da se ona prenosi na publiku. Pokušavamo se spojiti s publikom, nemamo zid pred sobom, ne gledamo u naša stopala nego gledamo publiku u oči i govorimo im da se zajedno s nama zabave, poručuje Thomson.
- Super, super, super smo sretni što uspjeli odraditi ovu turneju s Gustafima, toliko nam je zabavno i uživamo ovih par tjedana, zato puno hvala Gustafima, kaže Marijana. (M. RADIĆ; snimio M. ANGELINI)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.