Rijetko viđenim frenetičnim finalom, u kojem se karizmatični i sinoć iznimno raspoloženi pjevač The Nationala Matt Berninger mikrofonom i dugim kabelom uzverao preko bočnih ograda i duboko ušao u oduševljenu publiku i s njom srčano i na granici pucanja glasa otpjevao "Mr. November" i "Terrible Love", sinoć je pred oko 5.000 oduševljenih posjetitelja na zagrebačkoj Šalati priveden kraju odličan dvosatni nastup ove američke indie rock grupe. Prije završnog naklona, bend je akustično, bez imalo struje, zborno otpjevao "Vanderlyle Crybaby Geeks".
Kolikogod će i nakon ovog koncerta poneki kritičari i ljubitelji glazbe izvan kruga obožavatelja i poštovatelja, smatrati The National precijenjenim, 'preravnim' bendom, svi fanovi koji su sinoć odlučili ostati kući mogu duboko žaliti jer su ostali uskraćeni za jedno neponovljivo emotivno iskustvo.
Početak nije upućivao da će to biti toliko dobar koncert. Miran polusatni uvod korektno je odrađen pjesmama sa svježeg novog albuma "Trouble Will Find Me" ("I Should Live In Salt", "Don't Swallow The Cap", "Demons"), a nije se istaknula ni izvedba hita "Bloodbuzz Ohio" s predzadnjeg albuma "High Violet".
A onda se sve zakuhalo na "Afraid of Everyone". Od tada do kraja koncerta sve je energetski silno uzdigao nikad nabrijaniji frontmen Matt Berninger. Uz povremena silovita i vrlo efektna vriskanja, ekstaze, bacanja mikrofona, silaske među obožavateljice u prvim redovima, posebno su dobro zvučale "Apartment Story", a nije čudilo ni usijanje za izvedbe "Fake Empire" s njihovog ponajboljeg četvrtog albuma "Boxer".
No, da ne bi ispalo da je posrijedi bilo samo bučno rokijanje, vrhunci koncerta, zbog sjajne zvučne slike i interpretacije, bile upravo tiše, nježnije skladbe, od "This Is The Last Time", lijepe "Abel", a možda je najbolje zvučala "Humiliation". Ta je izvedba pokazala usput i važnost klavira koji je, uz Mattove tekstove i glas te bubanj Bryana Devendorfa, jedan od prepoznatljivih zvukova The Nationala. Istina je i da ničeg ne bi bilo bez gitarističkog bratskog tandema Aarona i Bryce Dessnera.
Sinoćnji je koncert, sjajnom svirkom i atmosferom vjerno potvrdio obostranu ljubav Zagreba i The Nationala. The National sa svojom melankoličnom darkerskom poetikom osjećaju se u Zagrebu kao doma, kao što ih zagrebačka publika doživljava intimnim emotivnom bendom. Ta ljubav traje i razvija se još od mitskog prvog nastupa tada malog nezavisnog benda 2004. u KSET-u, preko "Pauka" 2007. i Boćarskog doma 2010. godine.
Ne manje važno, posebno za bendove suptilnijeg izraza, razglas je bio kvalitetan, a od organizatora Mate Škugora uoči koncerta saznali smo da se do zahtijevanog razglasa potegnulo u Njemačku. Kao predgrupa nastupila je američka indie grupa Local Natives koja se, uza svu kurtoaznu blagonaklonost publike, pokazala prejednoličnom i dosadnom, bez energičnosti, ali ni melodičnosti koja bi nadoknadila taj manjak. (Z. ANGELESKI)