Uoči večerašnjeg koncerta pulske grupe The Chweger u Circolu, kojim počinje koncertna promocija njihovog novog, drugog po redu studijskog albuma "Mir", razgovarali smo s članovima benda. To su: pjevačica Maja Griparić, gitarist i klavijaturist Alen Rosanda Ros, gitarist Dejan Pavlinović Pavle i njegov brat bubnjar Tonči, gitarist Mauro Maretić Mrva i basist Zoran Angeleski Šizo.
- Vaš drugi studijski album zove se "Mir". Zašto baš taj naziv u ovim turbulentnim vremenima? Je li to kritika stanja stvari ili zauzimanje pozicije, stava?
Pavle: Pa, možda više ovo drugo, iako ne promišljeno. Više neki prirodni ljudski instinkt i težnja za smirajem u, očito, vječito nemirnom svijetu. Glazbeno i tekstualno, kroz taj se album nekako nudio takav naziv. Sam pojam mira, kao i nemira, provlači se kroz cijeli album, i glazbeno i tekstualno. Također, simbolično, zaključna pjesma se zove "Mir" pa je to, ustvari, bila točka na i. Poslije smo shvatili da na ruskom mir znači svijet pa je i to ispalo zgodno.
Mrva: Nije ni jedno, ni drugo. U ovom slučaju riječ je o miru u širem smislu značenja. Mir je stanje duha, nekakvo potpuno opušteno stanje i možda potraga za potpunim emotivnim životom. Težnja za vlastitim zadovoljstvom, neovisno o utjecaju okoline.
Ros: Više od kritike stanja stvari, "Mir" je želja za harmonijom, unutarnjim zadovoljstvom i spokojem u društvu, nama samima te između ljudi i prirode. To nije defanzivan i nihilistički stav jer je potrebna velika energija davanja i primanja da bi se harmonija postigla, a kada bi se ona postigla, takvo bi stanje izgledalo prirodno, jednostavno i jedino moguće.
Šizo: Mir, brate, mir!
Maja: U početku mi se nije sviđao taj naziv. Ponajviše zbog nekih osobnih nemira koje sam u vrijeme snimanja proživljavala. Kao što ste rekli, turbulentna su vremena, izgubila sam posao, srećom sam ubrzo pronašla drugi, ali sam bila potplaćena. To sa sobom nosi određene frustracije, nezadovoljstvo, pokoji pogrešan potez u traženju izlaza, itd. To je razdoblje za mene bilo sve samo ne mir. Međutim, dogodilo se to da sam u ovoj glazbenoj priči s Chwegerom pronašla jedan svoj izraz koji je zapravo mnogo smireniji od načina na koji sam ranije pristupala pjevanju. Stala sam na loptu, umirila vokal i dogodile su se neke baš lijepe interpretacije. Ja sam se na "Miru" smirila, i to mi je jako vrijedno.
Tonči: Ja bih samo pozdravio mamu i tatu i sve koji me poznaju… Jasno, i ženu i djecu… Radi mira u kući (smijeh).
- Večeras u pulskom Circolu započinjete koncertnu promociju svog albuma. Kakve reakcije od publike očekujete? Hoćete li imati neke posebne goste?
Ros: Posebnih gostiju neće biti, odnosno posebni gosti bit će oni koji dođu pogledati koncert. Tonči iz Dogme koji će svirati bubnjeve nije gost - on je brat i prijatelj. I to je to.
Pavle: Zbilja ne znam što očekivati, osim da ćemo najiskrenije dati sve od sebe.
- Gdje ćete sve svirati u sklopu turneje?
Ros: Koncertni dio započinje u Circolu, zatim je tjedan dana kasnije, iduće subote, nastup u Zagrebu, u klubu Žedno uho, dogovaramo Rijeku...
Maja: Na jednoj sam probi izrazila želju da najprije zasviramo pred našom, domaćom, pulskom publikom, mada smo u tom trenutku već imali neke ponude za nastupe u Rijeci i Zagrebu. Nedugo nakon toga uslijedio je poziv Željka Markovića da nastupimo u sklopu Jazzbine Pula u Circolu koji je vremenski smješten prije ovih drugih nastupa, što me jako razveselilo. Očekujemo dobar odaziv publike i poručujemo ljudima da neće pogriješiti ako nas dođu vidjeti i čuti. Ne zato što mislim da smo fantastični muzičari i izvođači, nego zato što će The Chweger ostaviti srce na terenu! (Boris VINCEK)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU