Ukratko, bio je to, kao i uvijek, dobar koncert na Jazzbini, no protivno obicaju, iznimno slabo posjecen. Tek desetak ljudi došlo je sinoc u Cabahiju pogledati i poslušati odlican talijanski trio The Assassins, koji predvodi iskusni bubnjar Francesco Cusa, a s kojim sviraju trubac Flavio Zanuttini i basist Carlo Natoli.
Talijanske glazbenike slab odaziv nije dao smesti, vec su se pokazali kao pravi profesionalci i pošteno odradili svoj set, pa je unatoc svemu i atmosfera bila vrlo dobra, što je malobrojna publika pokazala ohrabrujucim aplauzima koje su upucivali glazbenicima.
The Assassins ne zvuce glazbeno toliko hermeticki kako se to cini na prvi pogled. Premda su skloni eksperimentiranju, njihova je vizija jazza vrlo prijemciva, ponajprije zato jer im je glazba brza, puna ritma.
I skladbe su im uglavnom dosta kratke, dok su nekoliko duljih kompozicija, koje su ujedno malo teže za slušanje, pustili za kraj. Jedna je cak posvecena i pokojnom redatelju Stanleyju Kubricku, i zbilja zvuci kao savršen soundtrack za neki od njegovih filmova.
Inace, Cusa je vec na prijašnjim projektima pokazao širok raspon interesa pa je s grupom Skunks snimio albume posvecene Sun Tzuu i Jacquesu Lacanu, a sam se, osim glazbom, bavi i pisanjem kratkih prica i aforizama.
Cusa, Zanuttini i Natoli izvrsno funkcioniraju, a nadasve je zanimljivo promatrati Cusu koji je potpuno udubljen u svirku, pa iako mu se lice doima grcevito, povremeno se opusti i nasmiješi.
Od majstorija koje se baš ne vidaju cesto, vidjeli smo kako Zanuttini lupa po tipkama trube dok taj dio instrumenta drži blizu mikrofona te i na taj nacin stvara ritam.