Tetyana Anisimova-Bilous (65) je liječnica iz Ukrajine koja tvrdi da je za vrijeme operacije tumora na mozgu u bolnici u Odessi 1991. godine umrla i probudila se na obdukcijskom stolu nakon tri dana. Tijekom tog iskustva, kaže, uz vodstvo anđela, posjetila je raj i pakao, bila u prisutnosti Boga i dobila poruke koje treba prenijeti čovječanstvu. U Puli ju je ugostio Kršćanski centar Riječ života.
- Tvrdite da ste se probudili na obdukcijskom stolu dok su studenti medicine na vama vježbali vađenje unutarnjih organa i da ste već imali mrtvačke pjege.
- Tako je. Nisam imala samo mrtvačke pjege, meni je već tkivo po cijelom tijelu počelo trunuti. U povijesti medicine zapisani su rijetki izuzeci koji su doživjeli slične stvari kao ja. Potpuno vas razumijem, moje najmlađe dijete me se bojalo jer sam zaista grozno izgledala nakon povratka kući, ali, kao što vidite, u potpunosti sam se oporavila.
- Postoje brojni slučajevi kliničke smrti, ali Vi tvrdite da ste doslovno ustali iz mrtvih nakon tri dana. To je čudo. Što mislite, zašto se baš Vama to dogodilo?
- Tako je Bog odabrao. Ja jesam bila vjernica, pravoslavna kršćanka, ali sam ipak griješila, nisam bila svetica. Bog mi je dao priliku da se popravim i ostavio me za primjer čovječanstvu i da svjedočim u njegovo ime.
- Što je bilo s tumorom na mozgu?
- Tumor su otklonili, bila sam na dvije operacije, ali metastaze su bile ostale. Bilo ih je dosta, ali se onda pojavila i aneurizma, zbog čega nisu htjeli to operirati. Samo su nastavili kontrolirati moje zdravstveno stanje i evo, hvala Bogu, zadnje četiri godine više ni traga tumoru.
- Jesu li vas ispitivali o tome što se događalo dok ste bili mrtvi? Jeste li imala problema kada ste počeli govoriti o svom iskustvu?
- O, da, itekako! I to još u bolnici! Tamo su me danima u nevjerici gledali i govorili mi: "Ali ti si mrtva". Nekako je to došlo i do tajne službe, KGB-a, pa su jednog dana u bolnicu došli tajni agenti i odveli me u neku strogo čuvanu bolnicu. Tamo su me smjestili u dobro izoliranu sobu i držali me gotovo tri mjeseca, pokušavajući me raznim metodama dovesti do ludila. Govorili su mi: "Ti si doživjela kliničku smrt, spavala si, nigdje nisi bila i ništa nisi vidjela". A ja sam rekla da to nije istina. Onda su mi rekli: "A znaš li ti da djeca ponekad slučajno dospiju pod auto?". I to me jako potreslo. Ali kada sam vidjela da je uz mene anđeo, znala sam da će sve biti u redu. Nije bilo lako, ni meni ni mojoj obitelji, no na kraju su me morali pustiti.
- Mnogi ljudi koji su doživjeli kliničku smrt i posjetili nebo, vrate se na Zemlju s nekim darom koji prije nisu imali. Je li se to i vama dogodilo?
- Da. Ponekad još uvijek dobivam poruke od Boga, posebice kada nekome treba pomoći. Imala sam slučajeve kada sam odjednom čula glas koji me uputio do određene osobe kojoj sam trebala prenijeti poruku, na primjer, otkriti mu od čega točno boluje.
- Što vam je bilo najstrašnije ili najšokantnije što ste doživjeli na svom "putovanju"?
- Definitivno pakao. To je zaista grozno mjesto, užasno. I tamo sam vidjela ne samo političare i zločince, nego i pripadnike raznih kršćanskih denominacija… (P. SOFTIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.