Uljanik TESU za sada uspijeva redovito isplacivati place za 138 svojih radnika. Nije tocna jucerašnja informacija Hine prema kojoj Vlada od Hrvatskog fonda za privatizaciju traži isplatu placa za ovo poduzece. TESU je prije blagdana isplatilo placu za studeni, kao i pomoc za pet radnika na duljem bolovanju te dar za djecu.
Na susretu predstavnika Hrvatske udruge sindikata i premijerke Jadranke Kosor u Zagrebu bilo je rijeci o necemu drugom. Tocnije, o kreditu koji je TESU zatražio od Fonda za privatizaciju, a Fond mu ga je u srpnju i odobrio. Medutim, od dogovorenih 16 milijuna kuna isplaceno je ljetos tek šest. Stoga, TESU traži isplatu preostalog dijela kredita, nasušno potrebnog za pokrivanje starih obveza nastalih prije dvije i tri godine koje danas znatno otežavaju redovno poslovanje.
Ovo poduzece, naime, ne može samostalno podici hipotekarni kredit za financiranje proizvodnje zbog toga što nema vlasništvo nad svojom zgradom. Država je pomorsko dobro nacionalizirala, ili izvlastila, kako se voli reci, a da zauzvrat nije dala nikakvo obeštecenje, kao što je to ucinjeno za Uljanik.
- Kada bi se TESU obeštetio na racun oduzetog pomorskog dobra proporcionalno iznosu kojim je obeštecen Uljanik, priznalo bi nam se više od sto milijuna kuna, doznajemo od direktora poduzeca mr. Nevija Bugarina. Pritom se naravno ne misli na dobivanje likvidnih sredstava od države, vec na kompenzaciju obveza poduzeca prema državi. Na naše pitanje ocekuje li da ce od Fonda za privatizaciju dobiti preostale dvije trecine kredita, Bugarin je skeptican.
- Možemo se samo nadati da to nije još jedna novogodišnja patka. Barem deset puta do sada dobili smo obecanje da ce kredit biti isplacen, kaže direktor i dodaje da bi s kreditom riješili stotinu problema.
- Fond za privatizaciju je pred ukidanjem, zato ocekujemo da ce riješiti svoje obveze. To ne može ovako unedogled, dodaje predsjednik Nadzornog odbora TESU-a ?ino Šverko. Tvornica elektricnih motora upravo je pred sklapanjem posla u vrijednosti od oko 900 tisuca eura s Francuzima za talijansku elektroprivredu (ENEL). Ugovara se gradnja dva generatora za hidroelektrane velicine preko 30 tona, što je za 50 posto vece od ikad do sada izgradenog generatora u TESU-u.
- Dobili smo posao jer smo imali najpovoljniju ponudu i s najkracim rokom isporuke, ali zapinje s financiranjem proizvodnje, a kredit ne možemo podici, doznajemo od Bugarina. Dodatno je opterecenje što za materijal koji uvoze radi kasnijeg izvoza kroz proizvod moraju na banci imati deponiran iznos u vrijednosti PDV-a u vrijeme dok je materijal na obradi. Do sada su izdvojili vec milijun kuna. Ranije nisu imali takvih problema jer je Transadria, preko koje su uvozili materijal, deponirala iznos, ali je nedavno to poduzece bankrotiralo.
Fond za privatizaciju nedavno je raspisao natjecaj za prodaju TESU-a, a natjecaj se zatvara 10. sijecnja. Medutim, ni Šverko ni Bugarin ne ocekuju od toga puno, premda priželjkuju strateškog partnera.
- Izgleda da je prvi krug natjecaja za privatizaciju formalne prirode jer su postavljeni preteški uvjeti. Nije nam poznato da je stigla ijedna ponuda, veli Bugarin. Pod teškim uvjetima misli na nominalnu vrijednost iznosa dionica. Za stopostotni udjel u TESU-u traži se nominalna vrijednost od 36,7 milijuna kuna s obzirom na to da se prvi put raspisuje natjecaj. Stara dugovanja takoder bi trebao preuzeti kupac, što ce teško netko prihvatiti. Pored toga nije obešteceno oduzeto pomorsko dobro, a država traži pola milijuna kuna godišnje za koncesiju.
I za ovo je poduzece opstanak na tržištu utrka s nepredvidljivim mnoštvom prepreka, što je s današnjom krizom brodogradnje još puno teže. Umjesto pomoci, od vlasnika ne dobivaju niti odgovore na njihove upite. Državi je ocito izvoz prioritet samo deklarativno jer u isto vrijeme izvoznicima postavlja pašture (spone) oko nogu.