Teško je biti Zvane Lakodelac

Drago Orlić i Bojan Žižović  (Dejan ŠTIFANIĆ)
Drago Orlić i Bojan Žižović (Dejan ŠTIFANIĆ)

U programu "Permesso di soggiorno" koji u Dnevnom boravku Rojca vodi novinar i književnik Bojan Žižović sinoć je ugostio svog kolegu Dragu Orlića, također novinara i književnika, ali i slikara i instruktora skijanja, možda najpoznatijeg kao autora kolumni "Lipi moji" koje objavljuje u satiričkom prilogu La kost u Glasu Istre. Svako malo Orlić te kolumne sakupi na jednom mjestu i ukoriči pa je objavio već devetu zbirku ovih priča koje priča Zvane Lakodelac, a koje su objavljivane od 2010. do 2013. Koliko mu je stalo do La kosti, govori i to da je tekstove za njega pisao bolestan, s kruzera u nesreći.

Koliko je Orlić popularan govori i to da je dočekan aplauzom čim se pojavio u prostoriji te dobio poklon obožavateljice još prije nego je sjeo nasuprot Žižovića koji ga je puno ispitivao upravo o Lakodelcu iako mu je njegov gost napomenuo da "Zvane Lakodelac nije Drago Orlić" i da mu je teško biti njegov najpopularniji lik.

Iduće godine napunit će se četiri desetljeća da se Lakodelac pojavio u mjesečniku "30 dana" kojeg je Orlić pokrenuo a tada je bila ideja da se on javlja nekome iz Poreča u Zagreb što je tada bila nemoguća misija. Lakodelac je, kaže Orlić "stara komunjara", stari borac, prijatelj s kraljicom Elizabetom, Ivanom Pavlom II., Franjom Tuđmanom, Borisom Jeljcinom itd. Kako je Žižović primijetio, ima tu alanfordovskih momenata i uzrečica koje podsjećaju na uzrečice u ovom popularnom stripu, a jedan dečko je i diplomirao na poslovicama šjore Mafalde. Ona je pak jedan od živopisnih likova iz "Lipih mojih" a uvedena je kako ne bi ostala zapostavljena talijanska manjina u Istri i nosi ime koje (skoro) nitko nema.       

Orlić priznaje da nije očekivao da će Zvane Lakodelac odnosno priče o njemu toliko trajati, jer da je to znao napravio bi da mali Marko i Samanta stare a ne ostanu vječita djeca.

Govoreći o svom ateizmu Orlić je ironično konstatirao da "kada bi svi u Istri bili vjernici kao on koji je ateist, Istra bi bila mali Vatikan".

Orlić je preveo i neke dijelove Biblije poput "Knjige o Jobu" za što je rekao da je nešto najstrašnije što je itko ikad napisao i po njemu ne bi nikad smjelo ići u Bibliju.

Žižović je podsjetio da Orlić voli pisati poeziju na "tzv. standardu" i čakavštini, a uz to je i slikar te mu je zadovoljstvo bilo raditi filmove u filmskom klubu Jelen. Orlić je završio fakultet za razrednu nastavu ali je kao učitelj radio tek godinu dana u Zamaskom Dolu. U bogatom životopisu mu stoji i da je bio savjetnik porečkog gradonačelnika, a vodio je i talk show. Kao novinar je bio poznat po tome da je pisao o događajima iz Istre dok je zapravo bio na skijanju zbog čega je bio pozvan na odgovornost. Poznat je i po suradnji s Francijem Blaškovićem koji je uglazbio više od 40 njegovih pjesama koje su objavljene u trima knjigama s tri CD-a. Orlić je napisao i libreto za operu "Casanova u Istri" koja je izvedena u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci. Osnivač je čakavskih pjesničkih susreta "Verši na šterni" i međunarodne studentske kiparske škole "Montraker", Utemeljio je porečku gradsku nagradu "Sv. Mauro" i još puno toga. (M. RADIĆ)

 

 


Podijeli: Facebook Twiter