Pišem vam ovo pismo da vam kažem da mi se zdravlje pogoršalo, da nemam cime kupiti lijekove, operirala sam rak dojke, a lijekovi za jacanje imuniteta koje moram uzimati koštaju 800 kuna. Imam mirovinu od 1.800 kuna, od koje živi troje clanova kucanstva. Uz to moram platiti režije, ali nemam niti za lijekove niti za režije, piše u uvodu svog pisma Slavica Petric iz Pule moleci pritom dobre ljudi da joj pomognu barem u kupnji lijekova i podmirivanju zaostalih neplacenih režija.
U pismu nadalje istice da njen šestogodišnji unuk, koji joj je dodijeljen na skrb, ide u vrtic, a kci koja živi u istom kucanstvu ne radi, osim sezonski, tako da i njihove troškove snosi sama, poput hrane, odjece i obuce, dok vrtic subvencionira Grad Pula.
- Radila sam 30 godina kao servirka i pomocnica, ma sve što je trebalo, na Psihijatriji pulske opce bolnice. Triput sam operirala kralježnicu, a onda sam na skrb dobila svog unuka kada je imao samo 21 dan. Ja sam, umjesto njegove majke, bila na porodajnom, a potom mi se ocito sve nakupilo i oboljela sam od karcinoma dojke nakon cega sam morala u invalidsku mirovinu, prica Slavica.
- Svoje sam šestoro djece sama odgojila, tata ih je napustio i otišao s drugom kada je naša najmlada kci imala par mjeseci. Sada je uz mene unucic kojeg mi je dodijelio Centar za socijalnu skrb jer se moja kci, a njegova majka, ne brine o njemu. Ja mu nastojim dati sve, ali ne mogu mu zamijeniti mamu. Da je i najgora, mater mu je, ja sam ipak samo baka. Ona se preudala i ima dijete s drugim, a za ovog malog ne želi cuti, dužna mi je i alimentaciju za njega, kao i za pola kredita koji otplacujem za nju, ispricala nam je.
Pojašnjava da se djetetov tata brine o njemu i živi s njima, uredno daje obecanih 500 kuna iz place za alimentaciju za razliku od njene kceri, koja je na sudu rekla da nema novca pa je sada i sudskim putem traži da ispuni obveze prema svom djetetu.
- Kažu dica, dica! Ja se slažem da nema ništa lipše, ali vidite kako Bog da ovakovima, a drugima ki bi stili pak ne moru. To nije u redu, komentira Slavica.
- Sa mnom još živi i najmlada kci, koja ima 21 godinu. Završila je školu za pomocnog kuhara, ali ne može pronaci posao osim sezonskog, i to uglavnom na crno. Moja mirovina je 1.800 kuna i još 500 dobivam pomoc za tudu njegu, a to ide za režije. Od toga mi tisucu kuna ide za kredit koji cu otplatiti do kraja ove godine, koji sam uzela u iznosu od 15 tisuca kuna za moju kcer i njenog decka. On mi je pola uredno vratio, a ona nije i ne znam hoce li ikad, no ja ga svejedno moram otplatiti. Ono što mi ostane, a to je jedva 800 kuna, sve dam za tu dicu, ja jedem i dva kuhana krumpira na dan samo da oni imaju, kaže.
- Ovu kucu sam pripisala malemu da barem on ima gdje biti, a ne da ga sele u Pazin, Varaždin ili ca ja znan di. Njegovoj bi materi svašta moglo pasti na pamet, a ja ne želim da ga dira. Ne znam ni gdje živi, vidim je na sudu i to je to, ispricala nam je Petric, koja je u invalidskoj mirovini od lipnja 2006. i ima 90-postotno tjelesno oštecenje, ali joj je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u listopadu 2010. odbio naknadu zbog tjelesnog oštecenja jer je uzrokovano bolešcu.
No, ona se ne predaje, živi kako zna i umije, nastojeci pritom što manje opterecivati djecu, a pogotovo unuka, koji joj, na sam spomen njegova imena, vraca osmijeh na lice.
- Teško je kad nemaš, teško je i kad ne možeš pružiti djetetu sve što zaslužuje. To mi je najgore. Ali ja se trudim i to cu ciniti sve dok budem mogla disati, kaže nam dok odlazimo osupnuti ovom neobicnom, ali snažnom ženom koja nije pokleknula pred životnim nedacama. (S. ZRINIC TERLEVIC)
Kako pomoci Slavici Petric
Svi koji žele pomoci Slavici Petric mogu joj se obratiti na broj
telefona 099/194 36 41 ili uplatiti novcanu donaciju na broj tekuceg
racuna 3213004614 u Hrvatskoj poštanskoj banci. Svaka kuna dobro bi joj
došla da namiri zaostale režijske troškove i za nabavku lijekova.