Protekli je ponedjeljak bio rok kada su se suvlasnici devet zgrada koje su odabrane za projekt Dolcevita trebali odluciti hoce li krenuti u sanaciju svojih procelja i krovišta - ništa se znacajno nije dogodilo.
Oni se još nisu odlucili hoce li pristati na sanaciju svojih gradevina i shodno tome kreditno zaduživanje, a glavni razlog njihovog neckanja je naravno novac. Suvlasnici bi trebali izdvojiti pozamašan iznos za sanaciju, bez obzira na to što je velik dio novca za obnovu osiguran iz sredstava spomenicke rente, proracuna Grada Pule i Turisticke zajednice.
Dolcevita je, podsjetimo, projekt koji je pokrenuo Grad Pula u rujnu 2009., a kojim bi se trebala urediti starogradska jezgra. Pronaden je model kojim su se troškovi podijelili na nekoliko subjekata. Medutim, sada je zapelo na najosjetljivijem dijelu - potpisivanju predugovora u kojima su definirani pojedinacni iznosi za svakog suvlasnika.
- Nažalost, vrijeme je kada se mora razmišljati o svakoj potrošenoj kuni i suvlasnicima nije lako odluciti se na ovu investiciju, rekao nam je Drago Glumac, upravitelj Castruma i jedne od gradevina koja je odabrana za projekt. Dodao je da su suvlasnici zatražili produženje roka i definiranje pojedinih uvjeta stoga ce tek nakon razmatranja njihovih zahtjeva biti poznato hoce li se i kada krenuti u sanaciju.
Procelnik gradskog Odjela za komunalni sustav i imovinu Damir Prhat takoder napominje da je trenutak kada se teško pronalaze sredstva.
- Želja postoji, sve je u redu, no novac je problem i to je razumljivo, rekao nam je Prhat. Na pitanje ima li neckanje suvlasnika kakve veze s nedavnom konstatacijom Ladonjinog gradskog vijecnika Bruna Nefata da su pojedine stavke u troškovniku dvostruko vece od tržišnih cijena, Prhat je kazao da nema. Pojasnio nam je da je troškovnike izradila ovlaštena projektantska tvrtka te da su odabrani najpovoljniji ponudaci.
- Upravo je ponuda Bruna Nefata bila najskuplja i to cak 30 posto skuplja od odabranog, rekao je Prhat te napomenuo da su troškovnici zapravo okvir, polazna osnova, a konacne cijene dat ce tržište. Kao primjer je naveo zaobilaznicu koja je prema troškovniku trebala koštati 42 milijuna kuna, a u konacnici je to bilo 32 milijuna.