Tereza: U meni je vatra koja ne jenjava

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Legenda hrvatske glazbe, ikona glazbene scene, diva - sve su to epiteti koji se vežu uz ovu glazbenicu cija karijera traje vec gotovo pola stoljeca. Tereza Kesovija nakon 25 godina nastupit ce u petak u 21 sat na pulskom Kaštelu.

- U Puli niste nastupali više od 25 godina. Koji je razlog tome?


- Razlog sigurno ne može biti pomanjkanje interesa publike, jedino indolencija onih koji bi trebali cešce osluhnuti njen puls, koga bi ta publika željela vidjeti i cuti u svome gradu.

- Sjecate li se svog prvog nastupa u Puli? Kakve Vas uspomene vežu uz Pulu i Istru opcenito?

- Ne, ne mogu sa sigurnošcu tvrditi da se sjecam prvog nastupa u Puli, ali mislim da je to bilo u dvorani ili na terasi bivšeg Doma armije. Sjecam se te prekrasne gradevine. Pula je lijep grad, a najljepši su joj ukrasi velicanstvena Arena i blizina carobnih Brijuna. Cijela Istra mi je draga, ta istarska crvena zemlja podsjecala me je i previše na crvenu zemlju mojih Konavala u vrijeme rata, kada sam pune cetiri godine provela u progonstvu po istarskim gradovima. Istra mi je srcu prirasla, volim Istru.

- Spomenuli ste svoje prognanicke dane o kojima govori i dio Vaše autobiografije koju upravo pišete.- Tako je, moja autobiografija bit ce prezentirana ujesen, a nakladnik je Vecernji list. Bit ce to zanimljivo štivo.

- O Vašem zvjezdanom statusu na hrvatskoj glazbenoj sceni dovoljno govori cinjenica da Vas mnogi nazivaju jednostavno - divom. Ovog ste ljeta proglašeni i legendom naše glazbene scene.- Uvijek govorim i ponavljam da nikada nisam prizivala medije, mediji su tražili i pronašli mene i od tada me ne puštaju, ni onda kad je to u vezi s necim lijepim, ali, na žalost, ni onda kad me se zlonamjerno i bez argumenata želi prikazati onakvom kakva nisam. Lijepo je osjetiti pažnju i poštovanje, na to sam uvijek osjetljiva.

- U Francuskoj ste 60-ih i 70-ih izgradili uspješnu karijeru, suradivali ste sa zvijezdama poput Sergea Lama, Tina Rossija, Ritte Pavone… Po cemu posebno pamtite to razdoblje?


- To doba pamtim i pamtit cu vjecno, jer to je bilo divno razdoblje suradnje, poznanstava, prijateljevanja i druženja s vrhunskim umjetnicima toga vremena i na to vrijeme smijem biti ponosna, uistinu. Nekih velikana više nema, ali ostali su još neki s kojima se još uvijek vidam, oni su još posljednji istinski dragulji. Što ce biti kad i njih više ne bude, ne usudujem se ni pomisliti.

- Vaša glazbena karijera traje vec gotovo pedeset godina i još uvijek ni ne sanjate o smanjivanju tempa. Otkud crpite energiju?


- Znate, ima u meni neke vatre koja ne jenjava i koja se nema namjeru još ugasiti. Sve dok je tako, dok ta vatra gori, i ja sam tu i gorim istim žarom kao i prije, netko kaže i više i bolje. Zar to nije divno? (M. PERCAN)

OVO JE IZVADAK IZ INTERVJUA KOJI MOŽETE U CIJELOSTI PROCITATI U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD CETVRTKA.


Podijeli: Facebook Twiter