Terapijski pas pomaže djeci s teškoćama


Oduvijek postoji snažna veza između ljudi i životinja. Vjerovalo se da su životinje sveta bića koja imaju posebne moći te ih se štovalo na poseban način. No, možda najveću revoluciju u uključivanju životinje u rehabilitaciju ljudi napravio je psiholog Boris Levinson, pionir zooterapije. On je, naime, uočio prvi put da je autistični dječak reagirao na psa Jinglesa koji se slučajno zatekao u ordinaciji. Dječak, koji dotad nije komunicirao s okolinom, ušao je u ordinaciju s majkom i kada se pas zaletio prema njemu, radosno je počeo ciktati, kotrljati se s psom po podu i veselit se zajedno s njim.

Levinson je to zabilježio i dalje se bavio time iako su ga suvremenici ismijavali. I Sigmund Freud je uvodio svog psa Jo-Fia u terapiju jer je njegova prisutnost umirivala pacijente. Navela je to tijekom predavanja u Puli logopedinja Lucija Katalenić iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Kako je pojasnila, u Hrvatskoj provode programe školovanja terapijskih pasa za djecu s teškoćama u razvoju od 2002. godine, i jedina su nevladina i neprofitna organizacija koja provodi takav program u Hrvatskoj.

Govoreći konkretno o programu uvođenja terapijskog psa u obitelji s djecom s razvojnim teškoćama kao i u specijalizirane ustanove za djecu, naglasila je da rezultati pokazuju da se djeca dodatno motiviraju za rad i da interakcija s psom djeluje na različite razvojne aspekte kroz igru i zabavu, pri čemu se djeca osjećaju ugodno i opušteno. Kao primjer aktivnog uključivanja psa navela je igru s kockicama sa slovima. Terapijski pas na naredbu izvlači po jedno slovo, a dijete mora nabrojati pet riječi koje počinju tim slovom.

- U Hrvatskoj se korisnicima besplatno dodjeljuju psi pomagači i to psi vodiči za slabovidne i slijepe osobe, rehabilitacijski psi za teško pokretne i nepokretne osobe te terapijski psi za djecu i mlade s teškoćama u razvoju. Postoje i psi za epileptičare, za gluhe, za dijabetičare te psihopsi za osobe s psihičkim smetnjama, ali se takvi psi kod nas još ne educiraju, istaknula je Katalenić.

Spomenula je pilot projekt na kojem su radili pod radnim nazivom "Uključivanje terapijskog psa u rehabilitacijske procese djece s teškoćama u razvoju" gdje su dokazani pozitivni učinci djelovanja terapijskog psa na djecu u različitim razvojnim segmentima, te je uočeno da su se djeca s lakoćom rješavala straha od pasa, počela su voditi veću brigu jedni o drugima, smirivala su se tijekom nastave i bila su motivirana za učenje novih vještina.

Zaključila je mišlju da djeca koja provode svoje djetinjstvo uz životinje, izrastaju u zdravije i otvorenije ljude, uče se odgovornosti za druga bića, jačaju samopouzdanje i samopoštovanje. (Piše S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)

VIŠE U NEDJELJNOM TISKANOM IZDANJU 


Podijeli: Facebook Twiter