Voljeli ga ili ne, smatrali da vam je u kuci manje ili više potreban, tepih je najcešce neizostavan pratitelj svakog dobro opremljenog stana. Razlozi njegovog prisustva mnogobrojni su i razliciti: od sasvim prozaicnih (da njime uklonimo napuklinu na plocici), komotnih (da nam bude lijepo, toplo i meko pod nogama), estetskih (da lijepi komad tkanine osvježi i uljepša prostor) do ekonomskih (da susjed vidi našeg skupog Perzijca). Bilo kako bilo, rijetki su domovi u kojima necemo naici barem na jedan šareni i tkani komad tepiha ili barem staze.
Osobno tepih, baš kao i zavjese ne preferiram. Medutim, tepih u funkciji stolnjaka nije me ostavio ravnodušnom. Na takvu njegovu primjenu naišla sam prilikom posjete nekolicini stanova u Nizozemskoj, što me je kao osvjedocenu mrziteljicu stolnjaka i nadstolnjaka bilo da je rijec o onim vezenim, kukicastim ili plastificiranim, oduševilo. Dakle, osim na podu, ali nerijetko i kao zidna atrakcija, ovaj je pratitelj domova svoje mjesto pod suncem našao i kao stolnjak. Vrlo atraktivno i vrlo domišljato.
Porijeklo tepiha vuce korijene iz davnih vremena. Smatra se da najstariji pronadeni tepih po imenu Pazirik potjece iz drevne Perzije. Pronaden je 1949. zaslugom ruskog arheologa Rodonka u Bisku na podrucju Alte, dijela južnog Sibira. Ustanovljeno je da se dezen i šare u potpunosti podudaraju s drugim iranskim primjercima Tahte Jumshida, i po mišljenju strucnjaka pripada razdoblju od oko 500 godina prije Krista - doba dinastije Anhemenida. Tepih, cija je pradomovina Iran, danas se nalazi u muzeju Armitraž u Sankt Petersburgu.
Hitlerov ministar propagande, Joseph Goebbels, 1943. narucio je tepih s motivom njemacke srednjovjekovne Sage o Nibelunzima. No, u njemu nije dugo uživao pa tepih s likovima iz slavnog mita prelazi u saveznicke ruke. U vihoru poraca tepih se našao na istoku u ruskom dijelu podijeljene države, gdje novi dom pronalazi u Dresdenu, no pod nerazjašnjenim okolnostima od tamo 80-ih godina i nestaje.
Prokrijumcaren u Zapadnu Njemacku, prvo ga se dokopao jedan poslovni covjek, koji ga je kanio prodat i na njemu zaradit. Medutim, umjesto da se njime opari - poslovnjak i tepih našli su se u rukama policije. No, sada se pojavila i najnovija verzija sudbine najskupljeg i najpoznatijeg njemackog tepiha.
Naime, kako piše Tabloid Bild u pricu se umiješao Costa Cordalis, njemacki pjevac grckog porijekla koji tvrdi da ga je prije 25 godina po cijeni od ondašnjih 25 tisuca maraka kupio u Istocnom Berlinu ne znajuci njegovo podrijetlo. Od 2007. godine tepih skuplja prašinu u policiji, u gradu Oldenburgu i još uvijek se ceka odluka suda u Baden Wurttembergu o tome kome pripada državi, pjevacu ili…?