Nakon 50 godina u petak su polaznici 8.a i 8.b razreda generacije 1964./1965. Osnovne škole Vladimira Nazora iz Krnice i opet sjeli u školske klupe. Proslava jubileja počela je, kako i priliči, školskim zvonom, kojim ih je pozvala ravnateljica Romana Percan, a zatim se nastavila prozivkom u razredu - njih 25 od ukupno 49 učenika.
Veselje slavljenika bilo je tim veće što su im se u proslavi pridružili i profesori, nastavnici, koji su ih vodili kroz školovanje - razrednica 8.a Smiljana Jelčić, zatim Ređina Škuflić, Aliče Blažina, Marija Vlačić i Jakov Mihaljević. Razred 8.b vodio je pokojni Bartol Vasilić.
- Skoro da ne možemo zamisliti da smo svi mi bili tu u ovim klupama i prije 50 lit. A onda kada vidimo i da ste vi, naši nastavnici, tu s nama, zaista ne možemo vjerovati. To je ravno čudu, poručio je "učenik" Dino Bedrina, jedan od organizatora okupljanja. Nastavnici su prozivali bivše učenike, sa svakim porazgovarali u dijalektu, uostalom, kako se prije pola stoljeća i odvijala nastava na selu.
Najviše smijeha izazivalo je prozivka bivših učenica po djevojačkim imenima, mada su nastavnici znali i kako se danas prezivaju. Jer u selima marčanskog i barbanskoj kraja, od kuda dolaze polaznici krničke škole, i danas se održava duh zajedništva i održavanje kontakata. Iako je, a to je i danas tako, ova institucija okupljala djecu sa zaista širokog područja marčanske i barbanske općine.
Zahvaljujući urednoj evidenciji "učenice" Spomenke Buršić, njene nekadašnje školske kolege na nastavu su pristizali iz Krnice, Raklja, iz Jovići, Peruški, Cokuni, Mutvorana, Šegotići, Pavičini, Prodola, Manjadvorci, Biletići, Belavići, Kujići i Hrelići. Jedan je razred imao 25, a drugi 24 učenika, sveukupno 49. Od toga ih petero nije među živima, osmero ih živi u Njemačkoj, SAD-u, Bosni i Hercegovini, Australiji…, tek ih je 14 nastanjeno u Puli, a preostali su ostali vjerni svojim selima.
Iako su mnogi od njih i danas u kontaktu, večer u školskim klupama bila je prilika da se prisjete zajedničkih trenutka u djetinjstvu. Tijekom upisivanja u spomen-knjigu škole, neki od njih su i zapjevali po domaću, pokazujući i da ih pola stoljeća od završetka osmoljetke drži razigrani zdravi duh.
- To su temelji zajedništva koji su nastali u mladosti, u školskim klupama. Zahvaljujemo se i ravnateljici Romani Percan koja nas je ugostila, ali i što vodi ovu školu koja je zaista kulturni faktor jednog šireg područja marčanske te manjeg djela barbanske općine i naravno Proštine, zaključio je Bedrina. (Z. STRAHINJA)