Prijeteće nebo, kiša i oluja koje su se trebale desiti svaki čas a ipak nisu, prepuno gledalište te topla ljetna noć praćena povremenim povjetarcem bili su kulisa trećoj, posljednjoj ovogodišnjoj premijeri Kazališta Ulysses, a bila je to "Antigona – 2000 godina kasnije" u režiji Lenke Udovički.
Publika na utvrdi Minor ispratila je aktere ove predstave višeminutnim aplauzima, a nerijetki su bili i aplauzi na otvorenoj sceni za ovaj klasik grčke tragedije prikazan na drukčiji, suvremeni način.
Izvrstan Šerbedžija
Antigona je predstava kojoj se, zbog njezine atemporalnosti i snažne po(r)uke, neprestano vraćaju razni redatelji diljem svijeta, a u našim krajevima bilo ih je nekoliko u zadnje vrijeme. Lenka Udovički te dramaturginja Željka Udovičić Pleština odlučile su se za paralelni prikaz dvaju svjetova – epohe iz doba kada je Antigona napisana i klasične priče, kao i za jednu priču koja prikazuje recentnije trenutke na ovim područjima – kada obitelj želi pronaći sina nestaloga u ratu i omogućit mu sahranu i grob.
Dvije snažne priče koje prikazuju da se svijet nije niti nakon 2000 godina promijenio, da ratovi neprestano uzimaju žrtve i danak, obitelji neprestano pate, a pitanja onih koji su na pravoj ili pogrešnoj strani aktualna su od prapovijesti naovamo.
Izvrstan Rade Šerbedžija koji je tumačio nekoliko uloga zaslužio je veliki aplauz, a ipak, iako je u svim ulogama bio sjajan, najbolji je možda bio kao Kreont.
Maja Izetbegović u ulozi Antigone doživljava svoj crescendo upravo kako se i uloga razvija. Na početku malčice suzdržana, poslije pokazuje trenutke sjajne glume i izvrsno razvijanje karaktera Antigone, sestre svih onih koji se usude reći ne u određenom povijesnom trenutku.
Ona se suprotstavlja autoritetu koji ne prepoznaje nepravdu, te stoga si na taj način uništava život, odnosno dovodi sebe do posljedica koje će joj uništiti život.
Sofoklova tragedija opisuje posljedice Kreontove zabrane sahranjivanja pobunjenog Polinika u skladu s pogrebnim ritualima kod Grka, kad kralj osuđuje osobu željnu suživota u skladu s pravdom bogova. Antigona želi pokazati da se može i treba živjeti u skladu sa svojom sviješću.
Sama figura Antigone označava pokušaj pomirenja među ljudima, u obitelji, sredini, državi, a u paralelnoj priči cijeli taj mit je itekako aktualan i snažan, u nažalost nikada završenoj priči potrage svojih najmilijih koje brojne obitelji i dalje proživljavaju.
Dojmljiv kontrapunkt
U ostalim ulogama pojavljivali su se Dženana Džanić, Ermin Bravo, Damir Urban, Katarina Bistrović-Darvaš i Jelena Lopatić te studenti glume iz Rijeke i Sarajeva. Publika je velikim aplauzom pozdravila Damira Urbana u glumačkoj ulozi, koja je bila na trenutke i pjevana.
Sudeći po komentarima i aplauzima, predstava se dopala gledateljima, posebno taj kontrapunkt dviju toliko dalekih, a opet toliko bliskih priča.
Koprodukcija je to koju potpisuju Internacionalni teatarski festival MESS i Kazalište Ulysses. Autorica prijevoda je Svetlana Slapšak, kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov, scenografkinja Mirna Ler, video potpisuje Martino Šesnić, a skladatelj je Nigel Osborne. (Vanesa BEGIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)