U galeriji Singular preksinoć je otvorena izložba Leonarda Uliana "Tehnološka mandala 48 - Oko Pule". Ova je izložba zanimljiva ne samo zbog izloška, nego i konteksta jer osim što je ovo njegova prva izložba u Hrvatskoj, to je njegov najveći ovakav rad do sada, sa stranicama dužima od dva metra.
Proces promatranja
Okruglo oblikovano središte izrađeno od elektroničkih komponenti, žice i mikročipa kao rožnice postaje oko koje promatra ljude u prolazu ispred galerije. Preokrećući proces promatranja umjetničkog djela u djelo koje promatra promatrače, umjetnik potiče na razmišljanje o odnosu ljudi i tehnologije i o trenutku kada tehnologija preuzima kontrolu nad ljudskim životima.
- Kao mali bio sam fasciniran tim svijetom komponenti, onoga što je unutra, kaže Ulian. Prvo se bavio elektronikom iako ga je i umjetnost uvijek zanimala, mada na koncu nikad nije radio s elektronikom kao profesionalac. Radio je kao grafičar, no osim tog dvodimenzionalnog svijeta privlačile su ga i stvari u tri dimenzije. Iz Italije se preselio se u London i upisao umjetnički fakultet te je svoje dvije strasti upravo kroz umjetnički rad povezao u jednu.
- Imam stav da se nikad ništa ne baca, treba uvijek zadržati sva iskustva koja imamo i pokušati ići naprijed, kaže Ulian. U početku nije radio s komponentama, nego se više bavio umjetničkim instalacijama iako je uvijek koristio dijelove radija, televizora ili motora. Nakon toga je počeo raditi unutar raznih uređaja, baviti se tim komponentama što mu se oduvijek sviđalo, te male obojane predmete za koje kao mali nije mogao shvatiti čemu služe.
Radionica zvukova
- Jednog dana došao sam na ideju da konstruiram te "mandale", koje podsjećaju na tibetanske mandale, ali sastavljene od elektroničkih sastavnica, priča Ulian koji je od toga napravio čitavu seriju. Njegove mandale ne funkcioniraju kao spojevi, ali djeluju na ljude kao "okidač" u umu, te forme unutar radova izazivaju razne asocijacije pa nekog te mandale mogu podsjetiti i na arabeske, nekog na paukovu mrežu. "Za mene to su virtualni spojevi koji nešto pokreću, ali u glavi", kaže. Voli jako geometriju i simetriju što se vidi i iz ovog rada. Ova "mandala" konstruirana je iz devet dijelova koji su stigli do Pule i potom spojeni u jednu cjelinu.
Osim tog oka tu su i zvukovi i to zvukovi Pule koji su snimili članovi radionice koju je Ulian vodio u Puli, a koji se emitiraju kroz zvučnike na ovoj umjetničko-tehnološkoj konstrukciji. Zvuk za ovo djelo rad je Tomislava Krnača, Luane Lojić, Mie Miletić i Margerite Rakić. (M. RADIĆ)