Preuredenje termoelektrane pokraj ušca rijeke Po, kod mjesta Porto Tolle, pocet ce u lipnju ove godine, a njime ce za vec postojecu, trenutno zatvorenu centralu pogonsko gorivo postati ugljen. Ovih je dana ulagac, talijanski energetski gigant Enel, dobio zadnju dozvolu tamošnjeg ministarstva za ekonomski razvoj. Centrala ce biti snage 1.980 megavata (MW) i trošit ce godišnje cetiri milijuna tona uvoznog ugljena, koji ce stizati brodovima. Pogon se nalazi u središtu regionalnog parka koji su 1997. utemeljile regije Veneto i Emilia-Romagna i time zakonski zaštitile oko 786 cetvornih kilometara jedinstvenog mocvarnog krajolika.
Termoelektrana je od 1980. do 2006. godine za pogon koristila naftne derivate (ulje), a zatvorena je zbog zagadivanja okoliša. Naš je list 2007. opširno opisao dogadaje oko termoelektrane i rezultate prvog procesa, u kojemu su celnici Enela proglašeni krivima te osudeni na uvjetne kazne zatvora i placanje milijunske naknade žiteljima Porto Tollea. Uzgred, 11. sijecnja u Rimu ce se održati nova rasprava na kasacijskom sudu, slijedom žalbe Enela.
Javnost podijeljena
Sad se termoelektrana priprema za prelazak na ugljen. Gradani su podijeljeni: jedni podržavaju projekt jer donosi nova radna mjesta, drugi se protive jer ce, vele, doci do novog zagadenja. Enel brani investiciju tvrdeci da ce u pogon ugraditi najsuvremeniji sistem procišcavanja, a protivnici kažu da je to tek paravan, jer su procistaci izuzetno skupi; ugljen je jeftin izvor energije samo ako ga se ne optereti "skupocjenim ekološkim dodacima".
Zanimljivo, tek desetak kilometara od termoelektrane, na pucini ispred ušca rijeke Po, punom parom radi jedan od najvecih terminala za prirodni plin, koji godišnje ubacuje u talijansku mrežu osam milijardi kubicnih metara tog energenta. Pitaju se gradani zašto Enel ne koristi taj plin, koji je ekološki daleko prihvatljiviji. Terminal na moru cijevima je direktno spojen s centralom u Bologni, odakle se plin rasporeduje u talijansku mrežu. Vjerojatno trošenje plina za proizvodnju elektricne energije nije toliko rentabilno; bolje je koristiti ugljen, koji je jeftiniji, a plin rabiti ondje gdje stvara veci profit.
Kad proradi punim pogonom, termoelektrana kod Porto Tollea ce godišnje u atmosferu izbacivati deset milijuna tona ugljicnog dioksida, a udruge Greenpeace i Legambiente tvrde da to premašuje standarde koje je usvojila Europska unija. U biti, danas u Italiji djeluje 12 termoelektrana na ugljen, koje proizvode 13 posto ukupne elektricne energije, ali i izbacuju u atmosferu 30 posto ukupnog ugljicnog dioksida koji stvara talijanski sustav termoelektrana: 36 milijuna tona od ukupno 122 milijuna tona ugljicnog dioksida. Vec danas Italija placa masne globe na temelju dogovora koji je postignut u Kyotu, a Legambiente tvrdi da se te globe na kraju pokrivaju povecanjem mjesecnih racuna za struju talijanskim obiteljima.
Ugljen jeftin, ali prljav
Protivnici uporabe ugljena tvrde da je ugljen jeftina sirovina, ali izuzetno prljava. Na svjetskom tržištu imate svakojakih ponuda, kvaliteta je vezana uz cijenu pa se pitaju tko ce na kraju kontrolirati porijeklo potrošenog ugljena. Predstavnici Greenpeacea dodaju da je niska cijena ugljena u zemljama EU-a rezultat visokih državnih dotacija: godišnje EU troši oko tri milijarde eura za subvencioniranje ugljena.
Oko 99 posto ugljena koji se koristi u Italiji stiže iz uvoza. U Africi su otvorena nova nalazišta. Sirovina je profitabilna, no radi se o teškom zagadivacu. Legambiente iznosi podatak da se za svaki kilovat elektricne energije proizveden ugljenom izbacuje u atmosferu 770 grama, a kod termoelektrane na plin na svaki kilovatsat ispušta se 365 grama ugljicnog dioksida.
Plin je ocito zdravija varijanta, no profit izgleda slijedi neku drugu logiku.
Udruge Greenpeace i Legambiente tvrde da deset milijuna tona CO2, koliko ce termoelektrana kod Porto Tollea godišnje izbacivati u atmosferu, premašuje standarde Europske unije.
Termoelektrana na ušcu rijeke Po bit ce cetiri puta vece snage od planiranog novog, zamjenskog objekta u Plominu. Postojeci TE Plomin 1 snage je 120 MW, TE Plomin 2 - 210 MW, dok bi okvirna snaga TE Plomina 3, koji bi trebao zamijeniti "jedinicu", bila 500 MW. Dakle, na samo 115 kilometara zracne udaljenosti od Pule nalazit ce se ogromno postrojenje na ugljen. Što u takvom okruženju, ukljucujuci Tršcanski zaljev i podrucje Venecije, znaci istarska industrija? Zrak na Poluotoku ne može biti cist cak i kada ne bi prometovao niti jedan automobil.
Pitamo voditeljicu županijskog Odsjeka za zaštitu prirode i okoliša Ljiljanu Dravec koliko ova talijanska termoelektrana može utjecati na kakvocu zraka u Istri.
- Cinjenica je da nismo izolirani. Sagledavajuci poziciju Istre izmedu Rijeckog i Tršcanskog zaljeva i svu tamošnju industriju koncentriranu na obali, neminovno je da zracne mase donose onecišcenja do nas. Tamošnje rafinerije, luka i sva druga industrijska postrojenja utjecu na kakvocu zraka u Istri. Zbog zagadenja koja stižu izvana, u Istri i priobalju povecan je ozon kao posljedica dušikovih spojeva iz prometa i ugljikovodika iz drugih zagadivaca. Dušikovi oksidi reflektiraju se na sto kilometara udaljenosti, veli Dravec.
Dodaje da je teško ovog casa definirati koliko tocno zagadenja stiže. Više ce se znati kada proradi pozadinska mjerna postaja na podrucju Ticana, locirana na mjestu gdje nema lokalnog zagadenja. Takve je stanice postavilo Ministarstvo zaštite okoliša diljem Hrvatske i trebale bi biti u funkciji ove godine.