Termoelektrana Plomin je promašena investicija, pa bi umjesto izgradnje zamjenskog bloka, tzv. TE Plomin 3, trebalo investirati u korištenje obnovljivih izvora energije, što je trenutacno trend u EU, porucuje žiteljima Labinštine Zelena stranka – Zelena alternativa.
Predsjednik stranke Josip Anton Rupnik i Petar Lovric, predsjednik pulskog gradskog odbora, sazvali su konferenciju za novinare u povodu tematske sjednice labinskog Gradskog vijeca o TE Plomin zakazane za ponedjeljak, na kojoj namjeravaju sudjelovati.
- U suncu, vjetru i biomasi imamo rezerve energije kao tri–cetiri Plomina. Termoelektranu treba rekonstruirati za pogon na plin, koji je najcišci energent... Osim toga, najbolji energent je ušteda energije. U svijetu se to provodi, zato lobisti u Hrvatskoj ubiru veliki novac za uvoz prljavih tehnologija, kaže Rupnik.
- Istra se predstavlja kao agroturisticka regija, ali ne možemo razvijati agroturizam i proizvodnju ekološke hrana ako na pedesetak cetvornih kilometara imamo tri velika zagadivaca: Kaštijun, Rockwool i TE Plomin. Zato želimo županu dati do znanja da dobro razmisli o izgradnji zamjenskog bloka, napominje Lovric.
Zeleni se zalažu za uvodenje ekološke takse iz koje bi se sanirale zdravstvene posljedice izazvane onecišcenjem te obveze da ulagaci u industrijske objekte u investiciju ukalkuliraju naknade za buduce štete, na prvom mjestu one zdravstvene i imovinske nastale padom vrijednosti nekretnina.
Isticu i da bi prije rasprave o TE Plomin 3 trebalo odgovoriti na pitanja vezana za TE Plomin 2. Ponajprije zahtijevaju da se javnosti podastre ugovor izmedu HEP-a i RWE-a o suvlasništvu, za koji je državna revizorica prije cetiri godine utvrdila da je štetan jer je njemacki suvlasnik od puštanja postrojenja u pogon 2000. godine povukao 12 milijuna investiranih eura i 35,7 milijuna eura dividende, a HEP ništa jer na to nema pravo. Žele znati uvozi li se ugljen iz RWE-ovih rudnika, zašto se prijevoz obavlja stranim brodovima, pa prihod odlazi izvan Hrvatske te koji su razlozi neobavljanja sanacije odlagališta radioaktivne šljake i neostvarivanja dvadeset razvojnih projekata, koji su bili obecani jedinicama lokalne samouprave.