Tijekom sezone dnevno propješači i do deset kilometara u potrazi za bijelim tartufom, skupocjenom podzemnom gljivom koju nazivaju i istarskim bijelim zlatom. Boris Lakošeljac 60-godišnjak iz Motovunskih Novaki može se pohvaliti s 37 godina tartufarskog staža. Uputili smo se zajedno u lov na tartufe, koji se iz perspektive sunčanog i toplog prijepodneva činio idiličnim, no kada se zaredaju hladni i kišni jesenji dani i noći obavijene maglom, najčešće nije ni približno takav.
Nije lako, uzmi pse pa probaj
- Na tartufe idem danju i noću, po suncu i kiši, gotovo svaki dan od sredine rujna pa do kraja prosinca. Izbjegavam samo obilnije oborine i to zbog pasa da ih ne maltretiram. U zadnje vrijeme najčešće idem navečer oko 21 sat jer je tada najmanje tartufara, manja je konkurencija i mirnije je, a u šumi ostanem tri sata, priča nam Lakošeljac dok prolazimo rutu između predjela Sopnjak i Komarnjak u blizini Istarskih toplica. Lakošeljac u pravilu tartufari u Motovunskoj šumi, no ako na tim lokacijama nema tartufa, zna ići na vanjske pozicije, na livade i pašnjake koje u dijalektu nazivaju "pošte". Tartufarenje nije tako jednostavno kako se misli pa na opaske - lako tebi, ti si tartufar - Boris uzvraća - uzmi pse pa probaj.
Zabrana noćnog lova je besmislena
S obzirom je većinom "noćni" tartufar, našem sugovorniku se zabrana noćnog lova kakva je predviđena prijedlogom novog Pravilnika o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta, čini besmislena jer će se, tvrdi, povećati gužva u terminima kada se bude smjelo tartufariti, dok će se neki koji stanuju uz rub Motovunske šume možda noću ipak moći prošvercati.
- Dijelovi tog pravilnika su posve besmisleni, primjerice ako tartufar izvaditi tartuf promjera manjeg od 15 milimetara mora ga vratiti u zemlju. Takva je i odredba da rupe koje tartufar iskopa istoga dana ne smiju biti na udaljenosti manjoj od 150 centimetara. Nepotrebno je i ograničiti sakupljanje tartufa na dva psa, kada se i s tri, ako su dresirani, sasvim lijepo tartufari, mišljenja je Lakošeljac.
Na pitanje kakva je sezona, kaže da je prvih dana čak i nešto bilo, ali se sada smanjilo. Otkupna cijena za prvu klasu bijelog tartufa varira iz dana u dan, a u vrijeme našeg razgovora kretala se oko tisuću eura po kilogramu iako su maloprodajne cijene u restoranima ili u trgovinama i na sajmovima, daleko veće. Iz perspektive 37-godišnjeg tartufarskog staža Lakošeljac će reći da se tartufa nekada možda našlo više, no pitanje je da li ih je bilo više jer je tartufara bilo manje.
- Mislim da tartufa, naravno ovisno o sezoni i vremenskim prilikama, danas nije manje, ali je više tartufara i ta se količina dijeli, kaže Lakošeljac i procjenjuje da Motovunskoj šumi danas gravitira petstotinjak tartufara.
Tartufar zaradi oko 30.000 kuna "bruto"
- Prosječan tartufar u prosječnoj sezoni može zaraditi oko 30.000 kuna "bruto", no ima ih, a takvih je slučajeva bilo i lani, koji nisu zaradili niti za dozvolu za ulazak u šumu. Cijena sezonske dozvole za sakupljanje tartufa u državnim šumama koju izdaju Hrvatske šume, Uprava Šuma Podružnica Buzet putem svojih nadležnih šumarija je kao i lani 1.700 kuna uključujući PDV. Najviše se tartufara odlučuje za sezonsku dozvolu, rijetki se odluče izdvojiti 850 kuna za mjesečnu, 500 kuna za tjednu ili 200 kuna za dnevnu. No nije samo dozvola izdatak, jer pse treba hraniti cijelu godinu, treba ih dresirati, raditi s njima, cijepiti, a obole li treba ih i liječiti, nabrojat će Lakošeljac.
Psi su tartufarovi najvjerniji prijatelji. Lakošeljac je počeo sa seterkom, a sada su mu draži labradori.
- Stric mi je bio tartufar i na povratku kući prošao bi kod nas. Tada sam bio dijete no taj mi je miris tartufa bio neopisivo zanimljiv. Kada sam odrastao i zaposlio se, nabavio sam psa i krenuo tartufariti. Moj je otac bio strastveni lovac no odustao je od lova i tada smo dva njemačka ptičara zamijenili za jednu mladu seterku. Nabavio sam potom i mladu labradorku. Išao sam u Ljubljanu po nju i dao jednu i pol mjesečnu plaću za mlado štene od tri mjeseca kojeg sam dresirao i postao je vrhunski pas, prisjeća se Lakošeljac.
Danas ima kokericu Keli i labradorku Reu, te još jednu bretonku i dvije mješanke.
- U početku sam imao super labradorku, no onda sam prešao na brže pse, bretonce, no oni su možda malo prebrzi i preskoče tartuf pa sam opet prešao na labradorku i baš sam zadovoljan, kaže nam nezaposleni tehničar telekomunikacija koji se uz tartufarenje bavi pčelarstvom i poljoprivredom. Najveći tartuf koje je pronašao bio je težak 44 dekagrama. Bilo je to 1992. godine i nakon toga nije našao većeg. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)