O budućnosti novinarstva u kulturi raspravljalo se jučer u galeriji Cvajner u sklopu završnice "Medijskog kultivatora" u organizaciji Metamedija. Moderator Boris Vincek, urednik portala Kulturistra tribinu je započeo konstatacijom da "medijsko rasulo u kojem se nalazimo ne nudi nadu u sretnu budućnost", no zato se treba zapitati što je s mladim novinarima i onima koji će jednom pratiti kulturu a kojima je između ostalog bila namijenjena ova tribina kao i cjelokupni "Medijski kultivator".
Na tribini su sudjelovali Marino Jurcan iz Metamedija te mentori na "Medijskom kultivatoru" - kazališni kritičar, urednik i novinar Igor Ružić, zatim kustosica, likovna kritičarka i umjetnica Iva Korbler te novinar kulture Novog lista Davor Mandić koji je konstatirao da je "budućnost novinarstva u kulturi esencijalna za budućnost novinarstva uopće".
Kako je na vlastitom primjeru objasnio, u redakciji kulture gdje radi ima određenu slobodu pa prolaze i neke puno subverzivnije teme nego na prvih šest stranica lista. Kazao je kako se nekad znalo tko je neprijatelj, jer ili bi novinar podržavao državnu nomenklaturu, ili je bio u opoziciji, da bi nakon dolaska Sanadera bili pacificirani zauzvrat dobivši nižu stopu PDV-a. Ružić se na to nadovezao kazavši da se u novinarstvu upravo u kulturi, kroz kritiku vidi može li scena podnijeti svoje novinarstvo jer ako se može otvoreno pisati o tome kako se biraju intendanti kazališta onda se možemo baviti i tajkunima.
- Kada vam se počne sugerirati ne možete pisati o nekim temama već u startu imate autocenzuru ili postanete pragmatist, postanete fini, uvijeni PR, ispričala je Korbler. Spomenula je kako se mnoge novinare u početku puštalo da pišu što žele pa bi im se nakon 4, 5 mjeseci sugeriralo da malo ublaže. Ona je pak svoju slobodu da može o likovnim temama pisati što želi danas našla u magazinu Banka, a prije toga je pisala za Nacional i bila urednica kulture u Vijencu dok nije došlo do, kako kaže, "ideološkog loma".
- Kao povjesničarka umjetnosti imam mogućnosti da "bježim" u neka druga područja. Jako puno ljudi "bježi" u pisanje na društvenim mrežama što je divno ali je i dvosjekli mač kada nema urednika koji će pogledati tekst pa a u takvim tekstovima ima i jako puno osobnih frustracija. No, Mandić napominje da je tanka granica između mentoriranja i navođenja odnosno dirigiranja.
- Kritika mora imati i edukativnu dimenziju, drži Korbler napominjući da ne bi smjela biti negativna i služiti za razračunavanje. Sugerirala je zato mladim novinarima da u knjižnici pronađu stare brojeve Telegrama i Vjesnika u srijedu jer su to članci koje nije pregazilo vrijeme a uputila ih je i na knjige i recenzije koje je pisao Veselko Tenžera.
- Tek kada zaviriš iza kulisa i kada vidiš svu tu mašineriju i shvatiš - car je gol!, tek si onda fasciniran, ističe Ružić. (M. RADIĆ)