Turbulentan je bio ljetni prijelazni rok u redovima košarkašica Rockwool Pule. Već dogovorena pojačanja u "pet do podne" odlučila su zaobići najveći istarski grad, ona koja su došla u njemu bi se zadržala taman da dvaput prođu kroz Zlatna vrata, a onda je u vremenskom cajtnotu dvojac bez kormilara Bolković-Đukić povukao dobar potez i u redove rockwoolica dovedena je Tanja Ličina.
Košarkašicu rođenu prije 20 i koju godinu u Gospiću ratni je vihor kao dijete odveo u Beograd, gdje je i krenulo njeno druženje s velikom crvenom loptom. Partizan, Crvena Zvezda i Voždovac klubovi su u kojima je igrala, usput je prikupljala nastupe za kadetsku i juniorsku reprezentaciju Srbije, da bi potom sa 17 godina krenula preko Velike bare.
U New Yorku je završila srednju školu, potom ju je put odveo na Rhode Island University, da bi se nakon završetka studija pejzažne arhitekture vratila u Europu. Tu je tijekom posljednje tri godine igrala u Mađarskoj, Španjolskoj i Švedskoj, a onda je prije mjesec i pol dana stigla u Pulu.
- Fino sam odradila ove tri godine, čulo se za mene i stigao je poziv da prijeđem u redove Rockwool Pule. S obzirom na to da sam ovdje bila prije pet godina turistički s obitelji i grad mi se jako dopao, odlučila sam doći, rekla nam je Tanja Ličina.
Novopečenu rockwoolicu za Pulu vežu i rodbinske veze. Naime, njena baka i djed Aljoše Konjovića, mladog košarkaša Pule 1981, rođeni su brat i sestra.
- I to je bio jedan od razloga mog dolaska u Pulu, moram priznati, premda Aljoša i njegov otac nisu imali veze s ovim transferom. Samo sam kad je sve bilo dogovoreno javila do dolazim, njima i drugoj rodbini koju imam u Puli, nadovezala se Tanja, koja igra na pozicijama tri i četiri.
- Igrala sam u različitim ligama, u različitim klubovima s različitim ambicijama te se dosta mijenjalo ovisno o ekipi, no to su moje glavne pozicije. Premda, s obzirom na to da sam visoka 188 centimetara, znalo me se gurati i na peticu, naročito za vrijeme studija kad bi nam centar bio ozlijeđen. To je i moja najveća prednost, ta raznovrsnost i mogućnost da igram na više mjesta u ekipi, jer mogu puknuti tricu, a mogu se i spustiti pod obruč, što me čini teškom za čuvanje.
Početak sezone u novoj sredini nije baš izgledao najbolje, pa premda je Tanja bila na visini zadatka i jedina je rockwoolica koja je na svakoj utakmici imala dvoznamenkasti broj koševa, prva dva prvenstvena ogleda najbolje je što prije zaboraviti.
Uostalom, što drugo reći nakon susreta u kojem ti ekipa jedva postigne 40 koševa, dok protivnice odu preko 70, nego da pomisliš "ajme meni, gdje sam to došla i što mi je ovo trebalo".
- Neee, daleko od toga da sam tako nešto pomislila, s osmijehom na licu je Tanja odmah odbacila takvu ideju.
- Cure su sve fenomenalne, sjajno su me primile i imamo odličnu kemiju u ekipi. Prve dvije utakmice bilo je evidentno da nam napad nije uštiman, da se još ne poznajemo jer nismo bile previše zajedno. Chelsea je stigla kasno, ja sam bila potpuno nova i trebalo je proći vremena da se neke stvari usklade. Poslije smo se ustalile na 70-ak postignutih koševa po utakmici, što je lijepa brojka, ali još nam malo obrana pati. Čim se i tu za nijansu igramo, stvari bi trebale doći na svoje. Malo smo presporo ušle u sezonu, no imamo jako dobru ekipu i neću pretjerati ako kažem da vrijedimo za mjesto među prvih pet u ovoj ligi. (Ivica CEROVAC)