Ludwig Luigi Mioni (1834.-1915.) najugledniji je istarski rani fotograf i prvi pulski fotograf, koji je u najvećem istarskom gradu djelovao četiri desetljeća, od 1862. do 1902. godine.
Rođen je u Malom Lošinju. Mioni je 1862. godine otvorio prvi stalni fotografski studio u Puli, u hotelu Ribolli, na Piazza Foro. To je vrijeme kada je Pula počela svoj urbanistički razvoj nakon što je deset godina prije postala glavna austrijska luka. Ratnom mornaricom tada zapovijeda viceadmiral Ferdinand Maksimilijan, brat cara Franza Josipa I., koji je znatno utjecao na razvoj ratne luke, arsenala i grada.
Bio je prvi mornarički fotograf
Luigi Mioni u to je doba imao fotoatelje u Trstu i nakratko u Splitu. Početkom 20. st. pojavljuje se i na zadarskome tržištu razglednica kao tiskar i nakladnik. U Zadru je nastupao iz Malog Lošinja, gdje je također imao fotoatelje. Radio je za nekolicinu zadarskih nakladnika, ali i za vlastiti račun. Bio je prvi mornarički fotograf (Marine Photograph). Mornarička fotografija specifična je tada u Istri. Svaki je profesionalni fotograf, kao civilna osoba, morao dobiti odobrenje za snimanje pulske luke i brodove, koje je izdavao Mornarički odsjek pri carskom Ministarstvu rata.
Poslije Mionija to će odobrenje imati domaći fotografi Blasius Circovich (1848.-1899., Kotoranin, koji je fotostudio imao blizu Arene (sin Mario nastavio je njegovo djelovanje), te Rudolf Marinovich. Mioni je najčešće snimao portrete u tada popularnom formatu posjetnica, ali i eksterijere, pejzaže i vedute.
Fotoaparatom kružio po Istri
Većina je fotografa i atelijera uglavnom izrađivala portretne fotografije u dva najpopularnija formata - formatu posjetnice i kabinet formatu. Svaka je fotografija podlijepljena na karton čiji je revers ujedno bio i reklama fotografskoga obrta: sadržavao je osnovne podatke o imenu fotografa ili atelijera, adresu te eventualno popis nagrada s raznih izložaba. Osim portretnih fotografija, snimale su se i dokumentarno-reportažne te panoramske fotografije koje su danas izvor za proučavanje graditeljskoga naslijeđa istarskih mjesta, kao i za razna gospodarska, kulturno-povijesna, etnološka i sociološka istraživanja. Tridesetih godina Luigi Mioni putuje Istrom fotografirajući motive za izradu razglednica. Svojim fotoaparatom obišao je i Labinštinu, pa su tako sačuvane snimke Labina, Pićna, Rapca, Plomina, Kršana i Svete Nedelje. "Uz naš kraj - piše Marijan Milevoj, publicist i novinar - vezano je još jedno fotografsko ime Mioni. Dok mu je sin Erminio ostao raditi u svom pulskom ateljeu, drugi sin Ernesto Mioni preselio se u Trst, gdje se bavio istim poslom. Na Labinšćinu će doći 1937. godine kada za jedan talijanski časopis snima seriju fotografija o novom rudarskom gradu Raši, ponosu samog Mussolinija".
Dvaput oženjen, otac šestero djece
Luigi Mioni bio je dvaput oženjen. S prvom ženom Santom Pavanello, koja je preminula 1871. godine, imao je četvero djece: Ernesto (1884.-1935.), vlasnik
tršćanskog umjetničko-fotografskog studija; Remigio, rođen 1868., fotograf u Malom Lošinju; Guido, rođen 1870.; Enrico (1871.-1872.). U drugome braku s Adelom Weiss, koja je rođena u Trstu 1844. godine, imao je dvoje djece: Rodolfo, rođen u Puli 1878.; Erminio (Erminius), rođen u Puli 1884., u Puli, u Via Sergia, otvorio je 1911. godine Novi fotografski studio (Nuovo studio fotografico), te nastavio očevu aktivnost. Na poleđini imao je tiskano "Erstes photographisches gegr?ndet 1862" (Prva fotografska radnja osnovana 1862.), čime je dao do znanja poveznicu s ocem Luigijem, utemeljiteljem prvog profesionalnog fotografskog studija u Puli. Njegov je atelje kao novost nudio kombinaciju više motiva na jednoj fotografiji, a snimanje časnika, mornara i vojnika, brodova u luci, mornaričkih ustanova i okolnih utvrda bio je najčešći posao i izvor dobre zarade Erminija i ostalih gradskih fotografa. Preminuo je 1929. godine. U Puli, krajem 19. st. i tijekom prva dva desetljeća 20. st., uz Erminija Mionija djeluju brojni profesionalni fotografi i atelijeri: Giovanni Bonivento, Demetrio Buttignoni, fotografski studio Ofelia, Angelo Ghega, Cesare Gallinaro, Fiorini G. Gallinaro,Stephan Vlach, Heinrich Zamboni, te atelijeri Flora, Olympia, Schrecker, Sintich & Co i Venus. Po intenzivnosti fotografiranja, nakon Pule,
slijedili su Rovinj, Opatija, Veli i Mali Lošinj.
Mornaričke fotografije stranih fotografa
Značajan su doprinos počecima fotografije u Istri dali i neki strani fotografi, koji su se posebno istakli na području mornaričke fotografije. Najpoznatiji je Alois Beer (1840.-1916.), carski i kraljevski dvorski fotograf, rodom iz Budimpešte, komu je taj naslov dodijeljen 1896. godine; evidentirano je njegovim gotovo 1400 motiva iz Pule. Uz njega, vrijedni su spomena tršćanski fotograf Johann Batta Rottmayer (1879.-1881.), austrijski fotograf Antun Hauger, te Benedikt Alois Lergetporer (1845.-1910.); on je oko 1897. na rivi u Malom Lošinju otvorio fotografsku radnju, prvenstveno orijentirana na izradu i prodaju razglednica. Benedikt A. Lergetporer otvorio je prvi fotografski studio u Bledu te ga vodio kao obiteljski posao. Bled je u to vrijeme bio poznato lječilište i ljetovalište, a kako skijanje još nije postalo masovni sport, zimi za fotografe nije bilo posla. U tim okolnostima otvara u tada poznatome zimovalištu Austro-Ugarske Monarhije. Luigijev studio bio je renomiran u čitavoj tadašnjoj carevini. O tome svjedoče nagrade: godine 1871. na izložbi poljoprivrede, industrije i lijepe umjetnosti u Trstu dobio je nagradu za portrete i pejzaže koje je premijerno izložio; godine 1873. dobio je nagradu na svjetskoj izložbi u Beču za reprodukcije, a 1875. godine uručena mu je dodijeljena diploma bečke fotografske udruge.
(Pripremio: Robert BURŠIĆ)
