Nove pjesme s albuma "Canto amoroso", koji će biti objavljen tijekom ove godine, jazz glazbenica Tamara Obrovac i njen Transhistria ensemble sinoć su premijerno za Hrvatsku izveli u kazališnoj dvorani umaškog Pučkog otvorenog učilišta "Ante Babić". Glazba ljubavi u svim njenim nijansama, od nježnosti i čežnje do požude i strasti, označava povratak originalnom zvuku i glazbenom izričaju uigranog sastava u kojemu su uz Tamaru njeni kolege virtuozi i suučesnici u novom uzbudljivom jazz putovanju Istrom i Mediteranom: Uroš Rakovec (gitara, mandola), Fausto Beccalossi (harmonika), Žiga Golob (kontrabas) i Krunoslav Levačić (bubnjevi).
Večer je započela lijepom posvetom gradu domaćinu, "Tomizzianom" koja je nastala kao naslovna pjesma istoimene predstave Damira Zlatara Freya u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, inspirirane romanom književnika Fulvia Tomizze iz Juricani kraj Umaga.
Sjetni je zvuk Tamarine flaute publiku uveo u priču o povratku u rodni kraj pred sam kraj života.
Atmosfera kreirana skladom zvukova, ritmom i poezijom raznolikih istarskih dijalekata postupno se izmjenjivala s "Bez tebe", pa "Se ne ra morta privari" (Ako me smrt prevari) na istrorumunjskom, odnosno vlaškom (iz Šušnjevice) ili žejanskom dijalektu, snimljena u sklopu projekta "Panphonia Istriana vol. 2, za koju je Tamara napisala glazbu na tekst pjesnikinje Silvane Brkarić Krculić.
Strastvenom toplinom Mediterana zapljusnuo je okupljene "Tango istrando" (ili istrijando - o tome tek treba odlučiti), a zatim je čežnja za domom opjevana istarskim i armenijskim stihovima.
Uslijedili su "Canto amoroso" na istrovenetskom dijalektu, koji će uskoro izaći kao singl i "Carissa" - prema zanimljivoj riječi na vodnjanskom istriotskom, koja opisuje samo jedan nježan dodir i ne postoji u hrvatskom rječniku (od glagola milovati). Tamara je otkrila i da je za ovu posljednju pjesmu posegnula u stvaralaštvo Loredane Bogliun.
Zatim je vrlo emotivno posvetila svom ocu Ivanu Obrovcu, koji je bio u publici, "Kažetu", otkrivši da ga je njegova mama (i njena baba) Ulika kao malenog dječaka pred zoru vodila sa sobom čuvati ovce, tada bi ga posjela na kažetu, a kad bi izašlo sunce, on bi, kako joj je ispričao, "vidio sve kolore ovega svita". "Će biti da zato slika", s osmjehom je zaključila.
Ljubav drugačija, ona koja razdire u pjesmi "Sama" i sličica s Verudežima i Barakerima, koji su "sada trabakuli, nikada remorkeri", dovela je Umageže do kraja ovog glazbenog putovanja zaključenog srdačnim aplauzom. (K. FLEGAR, snimio M. GAVRAN)