Nazvali smo istarsku etno jazz divu Tamaru Obrovac. Neformalno je pitamo što radi, a ona, taman za našu temu, odgovara: "Kuham". Kud ćeš spontanijeg i bržeg početka službenog razgovora na temu kuhanja, važnosti jela. Pitamo je što kuha, a ona nam odgovara u divnoj izvornoj "smoljanci čakavici". U ostatku razgovora držimo se štokavskog standarda.
- Kuhan kumpir, rižen kobasice. Onda ću vrći kobasice na pršuru, ću he prepeći. Kad se skuhaju kumpiri lipo ću samo preliti zgora. Eko. A uz to ćemo učiniti jenu salatu. Ćemo pojti poli Marije tu u Kranjčići, vode moja prva suseda. Ona će nabrati radiča i salate. To ćemo vrći u pjadinu, zgora ćemo malo soli, anke papra i domaćega ulja z Vodnjana, fameja Debeljuh. Onda ćemo sisti pa ćemo jisti. Tako su delali naši stari, niš nisu komplicirali, a tako delan i ja. Jedina je škoda ča me se niš ne čapiva pa se nikako ne moren udebeliti, kaže dobro raspoložena Tamara, koja najviše voli kuhati sama sebi jer često jede vani.
- Vani najviše volim čisto meso, biftek. A i doma isto tako. Jednostavne i čiste namirnice. Nabavljam ih dijelom kod susjede, a dijelom na pulskoj tržnici. Nema tu nekog specijalnog recepta. Nema kod mene složenog; samo čisto i friško. Znači, kuhano povrće, meso i riba na žaru, puno raznoraznih salata. Slabo jedem slatko, slano OK, ali ne pretjerano.
Volim ljuto. Nedavno sam u Turskoj nabavila dobar začin za meso, neku njihovu mješavinu na bazaru u Istanbulu. Kad začinim meso s tim začinom ide mi para na uši, veli Tamara.
- Ne odvajam vrijeme ni za jedno složenije jelo. Ja sam ti anti-musaka; nikakve složene pizdarije, samo čisto i friško na roštilj ili u pećnicu. Ništa s ničim ne miješam. I na partijima uzmem čisto, pršut i sir, i to je to, nastavlja najuglednija istarska umjetnica koja je trenutno doma.
U Splitu nastupa 29. ožujka; koncem travnja na specijaliziranom jazz festivalu u Bremenu, a kao direktorica porečkog Valamar Jazz festivala najavljuje da će od 25. do 29. lipnja u Poreču nastupiti veliki svjetski majstori Eddie Palmieri, Trilok Gurtu, Buster Williams, Billy Childs i Renaud Garcia-Fons.
Vraćamo se hrani: nije Tamara podložna medijskoj histeriji i silnim zdravstveno-kulinarskim savjetima. "Nula, ništa, uzimam samo ono što mi organizam traži. Ne stignem to ni čitati, ni gledati, a ni baviti se time", kaže nam.
Njena pokojna baka Ulika (ime joj je ovjekovječeno u nazivu drugog Tamarinog albuma iz 1998. godine) kuhala je, kao i danas unuka, domaću zdravu hranu; njoke, fuže, maneštru, meso u pećnici.
- Baka Ulika radila je po okusu najbolje, a po formi najružnije torte koje možete zamisliti, sve je visjelo po rubovima, oblatne, sve se raspadalo, ali kad si to pojeo, raj i milina, prisjeća se Tamara.
O kulinarskim iskustvima sa svojim ocem, slikarom i pedagogom Ivanom Obrovcem, kaže: "Tata mi je u 60-ima znao sam sebi speći šnicle i jaja; juhuuu." (Z. ANGELESKI)