Ovogodišnji, dvanaesti po redu BaRoMus Festival preksinoć je otvoren nastupom ansambla Ars Longa koji se pred publikom okupljenom u crkvi sv. Franje predstavio programom naslovljenim "Talijanski barok: od Venecije do Napulja". Ansambl Ars longa je nastao kao rezultat nastojanja profesionalnih glazbenika da povežu ljubav prema komornom muziciranju s ljubavlju prema povijesno osviještenoj interpretaciji djela baroknih majstora, a rovinjskoj se publici predstavio u sastavu Monika Cerovčec (sopran), Ana Benić (barokna flauta), Stjepan Nodilo (barokna oboa i blokflauta), Lea Sušanj Lujo (barokni violončelo) i Linda Mravunac Fabijanić (čembalo).
Jedinstven ansambl
Spomenuti puhački instrumenti osnova su na kojoj ansambl gradi svoj repertoar, pa je po tome jedinstven u Hrvatskoj. Preksinoćnji je program izabran iz bogate riznice talijanske barokne glazbe, a glazbenici su zemljopisno obuhvatili prostor od znamenite glazbene rasadnice – crkve sv. Marka u Veneciji pa do napuljske opere na jugu.
Za početak i kraj koncerta bile su odabrane dvije skladbe Arcangela Corellija ("Trio sonata u D-duru op.3, br.2" i "Trio sonata u d-molu op.3, br.5"). Na ovaj način glazbenici su dali značaj autoru čiji je opus obilježio cijelu jednu novu epohu u poimanju glazbe. Bilo je zanimljivo poslušati spomenute sonate, inače uglavnom izvođene na violinama, u novom ruhu s vodećim dionicama povjerenim blokflauti i poprečnoj flauti.
Od kasnobaroknih autora ansambl je izveo i "Sonatu za flautu i continuo u g-molu" Francesca Geminianija te "Sonatu za flautu, obou i continuo u G-duru" Baldassarea Galuppija, autora čiji opus znači i ulazak u predklasično razdoblje galantnog stila. Njegova rijetko izvođena sonata je ujedno i jedna od rijetkih skladbi pisanih za baroknu flautu i obou upravo zbog njihova neuobičajenog zvučnog spoja dvaju instrumenata.
Same začetke baroka glazbenici su oživjeli izvedbom skladbi Domenica Gabriellija ("Ricarcar br.3") i Tomasa Cecchinija ("Sonata seconda" i "Sonata settima") ranobaroknog skladatelja koji je glavninu života proveo u Dalmaciji gdje je bio zadužen za glazbeni život prvo splitske, a potom i hvarske katedrale.
Upravo je ovakvim odabirom instrumentalnih djela ansambl tijekom nastupa dao naslutiti razvoj drvenih puhačkih instrumenata koji kreće od potpune dominacije blokflaute u 17. stoljeću sve do prvih desetljeća 18. stoljeća, kada apsolutne miljenice skladatelja postaju instrumenti pogodni za nove solističke zahtjeve i novu estetiku glazbe: poprečna flauta i oboa.
Osim spomenutih instrumentalnih numera tijekom nastupa se ansamblu pridružila i sopranistica Monika Cerovčec izvedbom dvije kasnobarokne kantate uz pratnju ansambla. Kantata "All'ombra di sospetto, RV 678" za sopran, flautu i continuo Antonija Vivaldija i Kantata "Quanto dolce e' quell'ardore" za sopran, obou i continuo Francesca Mancinija zablistale su u izvedbi Monike Cerovčec u dijalogu s vrsnim instrumentalistima okupljenim u ansamblu. Vokalno-instrumentalni oblici su inače neizostavan element talijanskog baroka.
Predana izvedba
Ansambl Ars longa naišao je na topao prijem BaRoMus-ove publike, a nastupom je pokazao da suvereno vlada odabranim repertoarom skladbi. Predanošću u izvedbi i dubokim uranjanjem u sadržaj odabranih partitura ansambl je okupljenima prenio duh vremena i duh glazbe odabranih autora. Ono što ovaj ansambl čini zanimljivim je svakako korištenje replika povijesnih instrumenata iz vremena baroka koji doprinose želji za što vjernijom rekonstrukcijom zvučne slike minulih vremena. Koncert je održan zahvaljujući potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske. (D. T.)