Ana Dovolic, djevojackog prezimena Rojnic, rodena je 8. listopada 1911. i do svog stotog rodendana koji je proslavila u subotu živjela je u pet država a da se nikad nije maknula iz svog doma.
Dovolic se, naime, rodila u doba austrijske vladavine, no najveci dio života provela je pod Italijom, a zatim i Jugoslavijom.
O tim vremenima, kao ni o današnjim, ova još uvijek živahna Marcanka ne govori mnogo jer je, kaže, politika nikad nije zanimala. Bitno joj je bilo samo hoce li njena kampanja dobro roditi da njena mala obitelj ne bude gladna.
- U Marcani san se rodila, zgojila i uženila. Nanka u školu nis hodila, odvajk san delala u kampanji, prvo poli matere i oca, kadi smo bile cetiri sestre, a pokle za svoju fameju. Kampanju san delala dok sam mogla, do pred koje lito san imala kokoše, a sad je tako kako je, po staracki, prica nam teta Ana.
I sama kaže da se potrefilo da je doživjela stotu, vjerojatno zahvaljujuci cinjenici da nikad nije bila boležljiva osoba, uvijek umjerena u svemu, pa i sada pije tek aspirin za cirkulaciju i krece se sama uz pomoc štapa.
Kako kaže njena kcerka Darinka, starost je tek lani pocela nagrizati njenu dotadašnju bistrocu i vitalnost, pa danas teta Ana slabije cuje, vidi i pamti.
Svejedno, strpljivom ce slušatelju ispricati kako su vodu za sve potrebe uzimali na obližnjoj lokvi dok Marcanom nije prošao prvi vodovod, kako su sijali pšenicu i nosili je u mjesni mlin ili u Vodnjan, kako je odlazila biciklom u Pulu prodavati trešnje da bi si ponekad priuštila neku deliciju koju nije mogla kupiti cesto i još mnogo zanimljivih detalja o prošlosti koja nama danas izgleda jako daleka.
Kada je pitate kakav je bio njezin život, reci ce vam "više grdega nego lipega", što i ne cudi buduci da je do sada pokopala muža, sina, sestre te brojnu rodbinu i prijatelje.
Ipak, za njezin je rodendan u kuci bilo veselo jer su joj osim kceri, snahe Katine s kojom danas živi i rodbine u posjet došli i župnik, nacelnik, predstavnici udruge umirovljenika i Caritasa, a uz prigodne darove, marcanska pjesnikinja Alma Martincic napisala joj je i lijepu pjesmu.
- Ja paran da je dosta, ma… San dogurala do 90, pak je došlo još jeno lito, pak još jeno, i sad cemo viti, sve je dobro dok je zdravlja, rekla je teta Ana, koja je vec cetvrta stogodišnjakinja u opcini Marcana u zadnjih šest godina.