Dok palme njišu grane, tirkizno more lagano dodiruje popodnevni povjetarac. Siesta je u toplome zraku. Grupica majmuna u hladovini restorancica degustira zadnje ostatke rucka. Jedan liže tanjur, drugi kopa po smecu, treci majstorski otvara jogurt, cetvrti se sladi šecerom, peti zijeva, onom prvom je polupolizani tanjur pao na pod. »No problem, Bob Marley«, kaže konobar okrecuci se u svojoj mreži za spavanje na drugu stranu. Ne pada mu ni na kraj pameti da se miješa u majmunska posla. Život pod motom »ne beri brigu« jer ona ce ionako kad-tad sama doci.Otocic Koh Yao Noi smješten je u toplom Andamanskom moru, na južnom dijelu Tajlanda. Za razliku od susjednih zemalja, Tajland nisu u novijoj povijesti pustošili ratovi (bilo je nekoliko pobuna i nekrvavih vojnih udara) i nikad nisu bili kolonija pa tamošnji stanovnici svoju domovinu nazivaju Prathet Thai - Zemlja slobodnih. Poznata je još i kao Zemlja osmijeha.Jedna prica kaže da postoji trinaest vrsta osmjeha: srece, tuge, zbunjenosti, ljutnje, »opet sam nešto zabrljao, ali oprosti«, »pokušavam se smijati, ali mi ne ide«... I uistinu, osmjeh je na Tajlandu vaš tihi pratilac kojim god putem krenuli. Samo pripazite kako se majmunima smijete jer oni pokazivanje zuba doživljavaju kao ruganje i poziv na borbu. Dakle, za majmune vrijedi osmjeh bez zuba i nema problema, možete mirno u šetnju džunglom.Ako niste baš raspoloženi za to, šetnja morskim dubinama koraljnog grebena idealno je rješenje. Naravno, i tamo ce vam pratilac biti gospodin smješko. Mnoštvo šarenih ribica svih oblika, boja i velicina veselo pliva izmedu cudnovatih koraljnih formacija, proviruje bojažljivo iz cupavih vlasulja, ili pomalo uspavano pluta nad pjeskovitim dnom. Olupine potonulih brodova pravo su iznenadenje za sve ljubitelje velikog plavetnila. Jata raznolikih ribica paradiraju palubom, s prozora ih promatra riba-lav, murina cisti WC-e, pojavi se tu i zalutala kornjaca, a riba-papiga prava je kraljica duginih boja. Ako ste cijelo to vrijeme uspjeli ostati ozbiljni, susret s ribom-klaunom sigurno ce vam izmamiti osmjeh na lice. U svijetu crtica poznata je i kao mali Nemo. Živi medu žalcima šarenih vlasulja i voli se igrati skrivaca.
U Andamanskom moru smjestio se i Koh Phi Phi, otok poznat po skrivenoj plaži Maya koja je u filmu »Žal« bila simbol tropskoga raja. Na velikom ekranu brckanje Leonarda Di Caprija u tirkiznoj laguni izgledalo je puno egzoticnije od pogleda uživo na uvalu prepunu glisera i radoznalih posjetitelja pa smo se kajacima uputili u potragu za nekim malo mirnijim žalom.Otocje Phi Phi je pri naletu tsunamija 2004. stravicno stradalo. Ljude, brodove i bungalove prekrio je plimni val i odvukao u dubine mora, potpuno opustošivši obalu. No Tajlandani su po prirodi optimisticni i radišni ljudi, vrlo brzo su ocistili plaže i nanovo izgradili porušeno jer, kažu, od necega se treba živjeti, a turisti su dobar izvor zarade. Natpisi s upozorenjima kako se ponašati ako se more naglo povuce tiho podsjecaju na tu prirodnu katastrofu. Kako je sve to izgledalo, ispricao mi je prijatelj Shamick, kanadski Poljak koji je na obližnjoj plaži pronašao svoj mali tropski raj. Velike razlike izmedu oseke i plime utjecale su i na oblik tradicionalnih brodica. Izdužene su i plitkoga gaza s propelerima vanbrodskih motora izbacenim nekoliko metara od krme. Ukrcavanje i iskrcavanje katkad zna biti vrlo mokro. Nas je tako taksist lokalnog dugorepog brodica jedne veceri iskrcao nasred vale, rekavši nam da je more previše plitko i puno oštrih stijena i da dalje moramo pješke pa smo zavrnuli nogavice i uskocili u vodu ocekujuci, normalno, da je voda do koljena. Medutim, bila je do struka, a polusatna morska šetnja po mrklome mraku i nije bila baš najugodnije iskustvo.Tajland je odlicno mjesto za odmor po svacijoj želji. Spoj tople klime, nasmiješenih ljudi i lagane egzotike u opuštenom ritmu života mami mnoštvo Europejaca u hladnim zimskim danima da odlete na istok. Svatko ce vrlo jednostavno naci nešto za svoj gušt. Veliki klimatizirani hoteli s bazenima pored mora tipicna su slika elitnog turizma, ali ima tu i malih šarmantnih bungalova od bambusa s krovovima od palmina lišca te kolibica visoko u krošnjama drveca. Hrana je odlicna, svježa i raznolika, a vocnih koktela i pomalo egzoticnih napitaka ne manjka.Za one željne kretanja nudi se mnoštvo sportskih aktivnosti: kajakarenje od jednog do nekoliko dana ili tjedana, bicikliranje, hodanje i skakanje kroz džunglu, jahanje na slonovima, spavanje u kolibici na stablu s majmunima, ronjenje s morskim psima, penjanje po lijanama, stijenama ili - ženama. Seks turizam vrlo je unosan. Nudi se sve. Pataja nedaleko od Bangkoka pravi je centar egzibicija svake vrste pa, tko voli, nek' izvoli. Decki su se malo žalili na komade. Kažu da su najljepše žene biološki zapravo muškarci, da stari bjeloputi djedice šecu s lokalnim maloljetnicama, da su jedva zadržali hlace pri susretu s veselim plesacicama i, na kraju, nisu bili baš previše oduševljeni cijelim tim igrokazom.Ako volite sudjelovati u predstavama urbane džungle, posjet Bangkoku nezaobilazan je. Ondje vrlo lako možete izgubiti pojam o vremenu, prostoru, godišnjem dobu i pravilima jer pravila tamo nema baš mnogo. Ili ga zavolite ili pobjegnete iz njega. Krovove tradicionalnih kuca nadvisuju golemi neboderi moderne arhitekture, a u njihovom podnožju prljava su naselja stracara. Futuristicki nadzemni metro i motorizirane cestovne rikše zvane tuk-tuk, ulice previše uske za bujicu automobila, peceni štakori i mali ulicni restorani pored gigantskih trgovackih centara, poluživi psi odmaraju na klupama, ljudi spavaju po podu, miris tropske vlage je u zraku, a buka prometnih truba u ušima.Grad je prvotno sagraden na rijeci Chao Phraya, a njegovi stanovnici su do pocetka 19. stoljeca uglavnom živjeli u plutajucim kucama od tikovine koje su se protezale duž njezinih obala u nekoliko redova, dugackih i po 10-ak kilometara. Kako je naselje raslo, tako su se kopali i uredivali sporedni kanali koji su služili kao ulice, a prva kopnena cesta sagradena je 1862. Puno ime grada ima cak 168 slova i ušlo je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduže ime nekog naselja na svijetu, a skracena verzija bi bila Krung Thep ili Grad andela. Medutim, taj naziv izvan knjige nije baš zaživio pa je grad postao poznatiji po svom izvornom imenu - Bangkok. Na tajlandskom bang makok znaci seoce divljih šljiva, što je nekoc on i bio. Danas više nema ni šljiva ni sela, a cega sve ima, najbolje da otkrijete sami.
Kažu da trenutno u Bangkoku živi oko 18 milijuna stanovnika. Najbrže se putuje skytrainom ili nebeskim hladnjakom, kako ga mještani od milja zovu zbog jake klime koja ledi kosti. Tuk-tuk je idealan za kratke destinacije ako imate dobar želudac i povez preko nosa, jer koncentracija ispušnih plinova je velika i vozaci cesto brkaju gas s kocnicom. Motorizirani brodici idealni su za plovidbu malim kanalima. Imaju pomican krov, a kad prolazite ispod niskog mosta, vozac vikne nešto nerazumljivo, svi se u tren sagnu i, dok se vi snadete, vec vam krov padne na glavu uz opci smijeh suputnika. Ulica Kao San glavna je turisticka atrakcija, farma zmija edukativni je igrokaz, a kraljevska palaca i hram Wat Po najposjecenije su kulturne znamenitosti grada. Jedna prica kaže da je nekoc unutar palace postojao tajni ženski grad s do 3.000 žena. Nakon kraljeva prelaska na monogamiju broj je lagano poceo opadati, a njegova posljednja stanovnica umrla je krajem prošlog stoljeca. Wat Po najstariji je gradski hram. Osim za religijske potrebe nekoc je služio i kao otvoreno ucilište za puk. Oslikan je brojnim crtežima inspiriranim tradicionalnim mitovima i dom je zlatnom ležecem Budi koji dužinom od 46 metara fascinira mnoštvo posjetitelja.U hramove nije dopušteno ulaziti u kratkim hlacama/suknjama i majicama bez rukava. Zaboravite li se prikladno odjenuti, cuvar ce vas sa smiješkom na licu usmjeriti prema garderobi gdje cete moci posuditi duge rukave/nogavice, pa cete se smijati sami sebi i svom pomalo klaunovskom izgledu, poklanjajuci tako još jedan novi smiješak dalekoj i toploj Zemlji osmjeha.(B. T.)