Muamer Svraka rođen je u Sarajevu četiri godine nakon Olimpijskih igara (ovdje u Sv. Martinu, gdje ga prvi put upoznajemo, rekli bi da je to berba '88), na dan Sv. Valentina, dan zaljubljenih.
Trenutno na srcu nosi dvije ljubavi, lijepu Arnelu kojoj je vjernost potpisao prije nešto manje od godinu i mjesec dana, ali i nogomet, pa je u gotovo isto doba ove godine potpisao još jednu obvezu, ugovor koji tog sarajevskog veznjaka iduće dvije godine veže za dres prvoligaša iz Pule.
Draga nije imala ništa protiv?
- Ma i ona je odmah bila za moj dolazak u Istru, činilo joj se primamljivo, pogotovo poslije avanture u Iranu koja nije najbolje završila. Još kad sam joj ispričao kakav je projekt u pitanju ...
Dobro, nešto se valjda i njega pitalo?
- Ma naravno, ha, ha. Ali znate kako je kad se oženiš, morao sam se konzultirati. Presudila je zapravo ideja, dobar plan, zato sam odmah odlučio. A reći ću vam da sam kasnije imao još konkretnih, pa i financijski boljih ponuda, ali prije odlaska na godišnji dao sam obećanje Mariju Rubeši i toga sam se držao.
I evo ga, tu je, novi igrač Istre. Pravi veznjak, između ''oštrog'' i ''finog'' kroja smjestit će se - taman između.
- Oboje mi pristaje, ponovit ću još jednom da nisam ono što statistika sugerira, čisti kreator, ''desetka'', više bih se nazvao ''box to box'' igračem. Ono, trčanje u oba smjera, uzet' loptu, odigrat' pas ...
Priča se da voli prigovoriti, posebice sucima?
- Naravno! Od malena, nikad nisam volio nepravde, uvijek sam znao prigovoriti na neke odluke, pogotovo dok sam bio kapetan. Ali sve kako bi se izborio za klub, i u normalnim mjerama, daleko od toga da sam problematičan igrač.
Problematika je u ovom trenutku pri nekim drugim parametrima. Svrakin najveći problem i više je nego očit.
- Trenutno sam nespreman. Kad sam spreman mogu jako puno dati. Taj odlazak iz Irana mi je uzeo puno, nešto sam radio s privatnim trenerom, ali trebat će mi bar još desetak dana da dosegnem pravi ritam. Rastem svaki dan, samo ne daj Bože ozljeda ...
Uzroke takvog stanja treba potražiti u razvojnom putu igrača, a dosadašnji nogometni put Muamera
Svrake išao je tračnicama sarajevskog Željezničara gdje je usmjeren još kao klinac, odrastao na navijačkoj granici grada, ali u obitelji Željinih simpatizera. U dresu tima s Grbavice pamti 159 nastupa i 35 golova, dva nacionalna kupa i tri pokala prvaka države, od kojih je jednog vlastoručno podigao s kapetanskom trakom oko ruke.
- Najljepši period mog života i karijere, sigurno. Sjajna momčad, puno dobrih igara i uspjeha, iako treba reći da je bosanska liga slabija od Hrvatske. (Dameo RAMIĆ - KOVAČIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU