Razina kiselosti svjetskih oceana sve je viša i raste najbržim tempom u posljednjih 300 milijuna godina, upozorili su americki znanstvenici. Naglasili su da oceani postaju kiseliji cak i bržim tempom nego prije 56 milijuna godina, kad je došlo do goleme prirodne emisije ugljika, koji je odgovoran za zagrijavanje planeta.
Proucavanje tog toplog perioda u Zemljinoj dalekoj prošlosti moglo bi pomoci u predvidanju utjecaja klimatskih promjena koje se odvijaju zbog ljudskog utjecaja, navode znanstvenici u casopisu Science.
Ubrzano povecanje kiselosti oceana utjece na nestajanje koraljnih grebena, koji osiguravaju staništa za brojne morske biljke i životinje. Takoder može ugroziti brojne male morske organizme kojima se hrane ribe. Oceani postaju kiseliji kad ugljik ulazi u atmosferu. U predindustrijskim vremenima te se dogadalo prirodnim putem, a rezultat bi bio porast globalne temperature.
Ljudske aktivnosti, ukljucujuci i izgaranje fosilnih goriva, povecale su razine ugljika u atmosferi s oko 280 dijelova na milijun na pocetku industrijskog doba na 392 dijela danas. Ugljicni dioksid jedan je od nekoliko plinova koji pridonose globalnom zatopljenju.
Znanstvenici americke Nacionalne oceanske i atmosferske administracije istražili su razdoblje od prije 56 milijuna godina, kad je najvjerojatnije niz velikih vulkanskih erupcija izazvao globalno zagrijavanje koje je trajalo 5.000 godina. Rijec je o dogadaju bez presedana u posljednjih 300 milijuna godina, koji bi mogao biti najslicniji sadašnjem ubrzanom zagrijavanju uzrokovanom ljudskom djelatnošcu.
Tijekom tog razdoblja, poznatog i kao PETM, kolicina ugljika u atmosferi se udvostrucila, a prosjecna globalna temperatura porasla je za šest stupnjeva Celzija. Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj pH ljestvici.
To je prilicno brzo zagrijavanje i ubrzani porast kiselosti oceana, ali je rijec o malim vrijednostima u odnosu na poraste u posljednjih 150 godina, rekla je jedna od autorica studije Baerbel Hoenisch sa sveucilišta Columbia. U razdoblju PETM kiselost je svako stoljece rasla za 0,008 stupnjeva pH, a samo u 20. stoljecu kiselost je porasla za 0,1 stupanj.
Tijekom PETM-a su izumrle mnoge vrste koralja, kao i mnoge vrste jednostanicnih organizama koje su živjele na morskom dnu, što sugerira da su i druge životinje i biljke koje su o njima ovisile takoder izumrle, rekli su znanstvenici. (Hina)