Nakon nedavno održanog koncerta "Endrigo in the Park" nedaleko njegove rodne kuće u središtu Pule, večeras će se u 20 sati u Glazbenoj školi u Kopru održati "Hommage a Sergio Endrigo", na kojem će u čast glasovitog kantautora, rođenog Puljanina, uz izvođače iz Hrvatske, nastupiti i domaćini iz Kopra te džezeri iz Udina.
Glazbeni susret organizira Forum Endrigo i koparska Zajednica Talijana. Nastupit će kantautori Daniel Načinović, Maer, Riccardo Bosazzi, Vito Dundara i pulski gitarist Tin Ribarić; iz Italije dolaze jazz pjevačica Barbara Errico te glumac i pjevač Nicola Pecci koji je nedavno nastupio i u Puli, a domaći izvođači su Miriam Monica & Marsell Marinšek, Leonardo Klemenc & Stefano Hering, Danilo Fermo i Marino Orlando.
Značaj lika i djela Sergia Endriga zadnjih godina nadilazi njegov glazbeni opus i stječe širu kulturološku, društvenu vrijednost, posebno nakon što su prije dvije godine Edi Cukerić i Mauricio Ferlin realizirali i objavili vrijedan dvostruki album "1947 - Hommage Sergiu Endrigu" na kojem je Endrigove pjesme interpretiralo čak 200 pulskih, istarskih i hrvatskih autora i bendova. Književnik i kantautor Daniel Načinović podsjeća da je Endrigo, ne samo u Istri i Hrvatskoj, već i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije bio poznata ličnost još od svojih početaka, pogotovo od 1963. kada je ostvario velik uspjeh pjesmom "Io che amo solo te". Postupno je postajao poznat i u cijelom svijetu; događa se "Canzone per te", a krajem 60-ih i ranih 70-ih i " L'arca di Noe" te "Lontano dagli occhi".
- Tada ga je publika doživljavala primarno kao popularnog pjevača, čije je tekstove većina znala napamet. Nije se tada toliko razmišljalo o značaju tih tekstova; nije ga se gledalo toliko kulturološki, već kao popularnog pjevača rodom iz Pule, veli Načinović i nastavlja: "Sigurno je da su njegove pjesme već tada nosile nešto od trajnosti, poput "L'arca di Noe". Ona je jednostavna, gotovo dječja pjesmica u svom refrenu, međutim kad se posluša u cjelini, u prvom i drugom djelu, to je duboko ekološka pjesma". S druge strane, dodaje, Endrigo je imao nevjerojatno širok opus. I danas je širim krugovima manje poznato da je, pored ljubavnih pjesama, Endrigo skladao i protestne pjesme, imao je i velik ciklus pjesama za djecu; a pisao je i duhovnu glazbu. Spomenuti dvostruki album Iz 2012. pokazao je koliko je Endrigov opus živ i koliko široku interpretaciju dopušta. No, nije napisao sve svoje testove i glazbu, već je surađivao s drugim poznatim književnicima i skladateljima. No, njegovi su tekstovi, ističe Načinović, tako decentni, a kad mu se pjesme slušaju u orkestralnom obliku, to je fantastična glazba i bez riječi.
- U današnjem svijetu, kad se muzika ne sluša nego čuje, vrlo je zanimljivo poslušati Endrigove pjesme, kaže on. Podsjećamo ga da traumatski odlazak tada 14-godišnjeg dječaka Endriga iz rodne Pule 1947. godine nije ostavio u njemu gorčinu, bol i okrivljavanja, kao u mnogih koji su doživjeli tu sudbinu.
- Imao sam priliku samo jedanput se sresti s njim, prije 1990.;u pulskom Circolu; glumio je tada u jednoj predstavi. Porazgovarali smo o svemu pomalo. To je bio čovjek koji je svojim karakterom, pjesmama i poetskim svijetom nadilazio svoje osobno iskustvo egzodusa. Za razliku od mnogih koji se zbog tog negativnog iskustva nisu uspjeli otrgnuti gorčini, boli, osudama - što nije ništa čudno - on je to nadilazio kroz svoju pjesmu i karakter.
- Endrigo nije rabijatno gledao na to što mu se dogodilo, znajući da su se u njegovom rodnom gradu promijenile već generacije, ali mu sigurno nije bilo lako. Iz njegova načina razgovaranja, komunikacije, imao sam osjećaj da on nikad nije otišao iz Pule, zaključuje Daniel Načinović. (Z. ANGELESKI)