Svjedok na suđenju Radoli: Stup ograde bio iščupan

Tragovi na cesti ukazuju na to da je vozač izbjegavao udar u životinju (M. ANGELINI)
Tragovi na cesti ukazuju na to da je vozač izbjegavao udar u životinju (M. ANGELINI)

Pred vijećem sutkinje Tanje Skandel Monas jučer je na Općinskom sudu u Puli ispočetka počelo suđenje Željku Radoli (32) iz Hrboki kojeg državno odvjetništvo tereti da je držanjem konja bez nadzora 9. studenog 2011. skrivio prometnu nesreću u kojoj je, sudarivši se s konjem u hondi accord poginuo 26-godišnji Robert Pavlić iz mjesta Pavlići na Barbanštini. Odvjetništvo traži da se Radola proglasi krivim i osudi na jednu godinu zatvora.
 
Jučerašnje je ročište poteklo u ispitivanju triju svjedoka - fotoreportera agencije Cropix Gorana Šebelića iz Pule koji je prije početka očevida snimio fotografije na mjestu nesreće, Sebastijana Brumnića iz Orihi te Vanje Ivanović iz Kastva.

Fototreporter Šebelić je odgovarajući na upite sutkinje, kazao da je fotografije na mjestu nesreće snimio prije nego što je policija označila mjesto događaja trakama, a potom je na laptopu i prikazao snimke s mjesta stravične nesreće. Iako se državno odvjetništvo usprotivilo da se te fotografije, budući da nisu službene, koriste kao dokaz u postupku, sud je ipak odlučio da se fotografije izrade i naknadno prilože sudu.

Za svjedoka Brumnića sutkinja je imala tek nekoliko pitanja, a iz njegovih odgovora proizlazi da je na mjesto nesreće došao prije policije, da na cesti osim uginulog nije bilo drugih konja no dva je spazio da slobodno hodaju njivom, udaljenom oko 200 metara od prometnice. Brumnić je posvjedočio i da je na cesti vidio 30-tak metara duge tragove kočenja na preticajnoj traci te dodao da se "vidjelo da je vozač izbjegavao udar u životinju".

Svjedokinja Ivanović koja drži nekoliko svojih konja na paši na stanciji Palion 9. studenog 2011. došla u posjet Radoli u Hrboke između 15 i 16 sati.

- Konje smo na polje otišli pogledati oko 18 ili 19 sati i zadržali smo se oko 45 minuta jer je paša dosta velika. Bila je sva zatvorena, tamo gdje nije ograđena fiksnom ogradom bila je ograđena električnim pastirom i žicom. Potom smo otišli u Barban, a netko je Željka oko 21.30 ili 22 sata nazvao i rekao mu za nesreću. Uputili smo se tamo, prešli preko nekog bijelog puta i došli do ceste na kojoj smo vidjeli rotirajuća svjetla. Prvo smo vidjeli konja. Auto je još gorio. Našli smo još tri konja i odveli ih u ograđeni prostor gdje su bila još dva ili tri konja te smo ih zavezali.

Uočili smo da je jedan stup, koji je inače bio ukopan 40-tak centimetara u zemlju, srušen, odnosno izvučen iz zemlje. Policajci koji su radili očevid nisu imali lampu pa smo im ju mi posudili, a i nestalo im je mjesta na memorijskoj kartici pa više nisu mogli fotografirati te su rekli da će to učiniti sutradan, ispričala je svjedokinja.

Na upit sutkinje pojasnila je da smatra da je stup ograde bio iščupan iz zemlje zato što je rupa oko njega bila netaknuta, pravilnih rubova, a stup neoštećen sa šiljkom okrenutim prema van a ne kao kada bi se eventualno konji unutar ograde potukli pa izvalili. (M. KOŠTA)

CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter