U grožnjanskoj galeriji Fonticus mogu se razgledati dvije nove izložbe - fotografije rodene Istranke Ade Ardessi iz Milana i slike Rijecanke Ive Pevalek - inaugurirane proteklog vikenda.
- Fotografije Ade Ardessi prije sve ga su svjedocanstvo vremena, prikazuju motive i osobe karakteristicne za polovicu prošlog stoljeca. Ocit je senzibilitet autorice koja izabire motive po bresonovskom nacelu: crno-bijela fotografija, korektna kvaliteta, uvijek neki dogadaj, socijalna okolica, glavni objekt na fotografiji uvijek je nositelj znacenja.
Prisutno je bogatstvo tonova, sjena, detalja, neke su fotografije režirane a neke su zabilježeni spontani trenuci. Svjesno ili nesvjesno bilježenje okularom, u ovom slucaju, na svjetlo dana iznosi zanimljive pojedinosti, pejzaže, detalje arhitekture i portrete ljudi iz istarske nedavne prošlosti, rekao je voditelj Fonticusa Eugen Borkovsky.
Autoricu je publici predstavila likovna kriticarka iz Milana Ginevra Bria, koja je za nju napomenula da obilježava pola stoljeca bavljenja fotografijom. Autorica Istru vraca tadašnjoj svakodnevnici, ženama, starcima, izrazima lica i cekanju, pukotinama vremena koje njezin objektiv želi zaustaviti.
- Ova zbirka pokazuje veliku empatiju, osjetljivost, stalnu pažnju prema formalnim životima ljudi što ju neprestano interesira a u konacnici osobnu radoznalost. Udaljenost od domovine, i uz mali broj radova, ne prikriva ni na koji nacin to što ju je ta zemlja naucila. Svaki klik fotografskom kamerom bez kontrasta dokazuje iskustvo i improvizaciju, sudjelovanje i nevezanost, blizinu i objektivnost, rijeci su talijanske kriticarke.
Veoma specifican pristup likovnom promišljanju nudi mlada rijecka umjetnica, koja se predstavila s nizom asocijativnih silueta izvedenih na jednobojnoj pozadini.
- Vec u prvom susretu s ovim radovima potrebno je razluciti dojmove - otpisati radove zbog snažnih tonova podloge, na rubu uobicajenog ukusa, ili se upustiti u išcitavanje oblika. Podrucja bogate teksture u provokativnom su neskladu s jednakomjernom podlogom ciju važnost autorica apostrofira snagom tona. Time problematizira dvodimenzionalnost plohe.
Slike možemo doživjeti kao ideogramske napukline koloriranih zidova, kao ostatke neoljuštenih freski. Njene su siluete postavljene u znakovite kombinacije, poput scena iz djetinjstva ili komunikacije s krilatim bicem. Ne definira ambijent, što radovima daje bezvremenski prostor zaustavljenog, objasnio je Borkovsky. (Napisala i snimila Tanja KOCIJANCIC)