U Centru za nematerijalnu kulturu Istre Etnografskog muzeja Istre predstavljen je novi projekt Noela Šurana "Mih za svakega ili mih za početnike". Radi se o projektu koji podrazumijeva kontinuirano istraživanje, dokumentiranje i kreativnu prezentaciju nekonvencionalnog "priručnika" za učenje sviranja tradicijskog glazbala miha.
Najstarije tradicijsko glazbalo u Istri
- Istarski mih je najstarije, najpoznatije i najraširenije tradicijsko glazbalo u Istri i na otoku Cresu, kaže Šuran. Nekada se, kaže, svirao i na otoku Krku, no danas se tamo mih vrlo rijetko može čuti. "Mih ili pive u Istri sviraju većinom Hrvati (cijela Istra) i Talijani (Galižana i Šišan). Glazbalo je sastavljeno od dvostruke drvene prebiraljke obično zvane mišnice i kožne mješine. Dvostruka prebiraljka izrađena je od jednog komada drveta na kojem postoje dvije cijevi probušene usporedno ili tek neznatno divergentno. Karakterističan raspored otvora za prste predstavlja istarski tip koji pak pripada jadransko-dinarskom tipu glazbala", pojašnjava Šuran.
Zamisao za ovaj projekt proizašla je iz Šuranovog dugogodišnjeg aktivnog bavljenja tradicijskom glazbom.
- Tradicijske oblike života spoznavao sam zbog usmjerenosti na njihov sadržaj, na znanja i umijeća koja sam želio usvojiti. To se često događalo spontano, kao dio odrastanja i sazrijevanja, iz potrebe ili pak puke znatiželje. Usvajajući ih, ostvario sam društvene veze s mnogim ljudima, naročito tradicijskim glazbenicima i shvatio kontekst unutar kojih su nastali i još nastaju. Sve sam to doživio kao živu kulturu, koja je živa upravo zato što se prilagođava vremenu u kojem postoji i kreativnim potrebama pojedinaca. Često sam svirao i pjevao s ljudima u njihovoj prirodnoj sredini. Vjerujem da sam time shvatio edukativne i kreativne potencijale istarske nematerijalne kulture, napominje Šuran.
Mih se "sviri na uho"
Prema njegovim riječima glavno pravilo u tradicijskoj glazbi pa i za mih "da se sviri na uho", odnosno na sluh. Prema tomu svaki svirač bi trebao učiti svirati na način da si sam odabire materijale iz kojih će učiti. Slobodan je izabrati melodije koje su mu osobno najzanimljivije i najatraktivnije, a najvažnije je da s vremenom stvori vlastiti stil sviranja. Budući da ovo nije klasičan priručnik u kojem se nalaze upute i rješenja za učenje, već se to događa postepeno sudjelujući u čitavom projektu. Sama ideja projekta je da svatko tko želi naučiti svirati mih to može učiniti na taj način da konzultira materijale koji su sakupljeni od gotovo svih tradicijskih svirača u Istri.
"Mih za svakega ili mih za početnike" je i "putujuća arhiva". Na vanjsku memoriju (hard disk) Šuran je dodao čitavu svoju privatnu arhivu vezanu uz temu, osobne izvedbe na mihu, audio i video snimke s nastupa, smotri i festivala, fotografije instrumenata, svirača, tekstove i razne druge materijale. Nakon toga tu je vanjsku memoriju dao ostalim tradicijskim glazbenicima da je nadopunjuju sa svojim materijalima, ali i da je dalje uređuju. "Važno je naglasiti kako svirači, osim što nadopunjuju materijal, taj materijal mogu koristiti za svoje potrebe, s njime se mogu slobodno i kreativno mogu poigravati. Isto tako mogu po svojoj želji raditi selekcije glazbenih primjera te ih reproducirati i dalje širiti među zainteresiranima", kaže Šuran. Ovaj projekt, dodaje, nudi mnogobrojne materijale koji mogu poslužiti kao koristan priručnik za prijenos znanja početnicima, ali i nadogradnja iskusnim sviračima. Projekt otvara beskrajan prostor za nastanak novih ideja, jer radi se o "work in proces" projektu kojeg je potrebno nadograđivati, reinterpretirati, komponirati, rekomponirati i njime se kreativno poigravati. "Svi oni kojima dođe u ruke pozvani su da budu kreativni i aktivni stvaratelji. Ovim radom želim potaknuti na nova promišljanja u pogledu tradicijske glazbe", kaže Šuran. Dodaje i da je ovaj projekt u vlastitom izdanju realizirao uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Upravnog odjela za kulturu Istarske županije i Hrvatskog društva skladatelja. (Napisao i snimio Mirjan RIMANIĆ)