Suočen s dugom koji mjesečno raste za novih 50-tak milijuna kuna i bez ideja kako ga smanjiti, ministar zdravstva Milan Kujundžić opet je poručio da treba povećati prihodovnu stranu zdravstvenog proračuna, i to na teret građana.
U protivnom, ponavlja Kujundžić već neko vrijeme, zdravstvu prijeti urušavanje. Jedna od mogućih opcija za krpanje zdravstvenih rupa, otkrio je ministar, jest i uvođenje obveznog dopunskog zdravstvenog osiguranja, i to po uzoru na susjednu Sloveniju.
– Moramo otvoriti dijalog tko bi sve trebao plaćati, odnosno gdje namaknuti još novca. To je tema koju se mora što prije otvoriti, jer će tim prije narod izaći iz rizika da se zdravstveni sustav vrlo ozbiljno, bojim se i nepopravljivo, uruši – poručio je Kujundžić.
Pedeset milijuna
Po svemu sudeći, na udaru će se naći dopunsko zdravstveno osiguranje, koje sada stoji 70 kuna mjesečno, a tim iznosom pokriva kompletnu participaciju za zdravstvene usluge, osim B-liste lijekova. Kujundžić s konkretnim idejama o tome koliko bi trebao rasti trošak zdravstvenih usluga za građane zasad ne izlazi, ali navodi primjer Slovenije, gdje je dopunsko osiguranje pretvoreno u obavezno.
Tamo su obvezu plaćanja dopunskog osiguranja dobili svi, i to prema sedam dohodovnih razreda. Tako oni s minimalnom plaćom za dopunsko zdravstveno osiguranje izdvajaju 20 eura mjesečno, građani s prosječnom plaćom 29 eura, otprilike isto kao i dosad, a oni čije plaće pet puta premašuju državni prosjek mjesečno za dopunsko osiguranje odvajaju 75 eura. Slovenska polica dopunskog osiguranja imala je prije reforme jedinstvenu cijenu za sve osiguranike od oko 200 kuna.
Policu dopunskog zdravstvenog osiguranja HZZO-a, prema službenim podacima, danas ima oko 2,5 milijuna građana. Plaća je, kažu podaci HZZO-a s kraja veljače, 1.634.850 osiguranika, dok je za njih 819.226 trošak dužna pokriti država. Ako izuzmemo djecu do 18 godina, za koju su zdravstvene usluge besplatne, izvan sustava dopunskog osiguranja HZZO-a nalazi se oko 700.000 građana, i to mahom radno aktivnih, koji procjenjuju da im takvo osiguranje nije potrebno ili su sklopili police privatnog zdravstvenog osiguranja.
Njihovim uvođenjem u sustav dopunskog osiguranja kao obveznog, na mjesečnoj bi se razini uz postojeću cijenu police dobilo oko 50 milijuna kuna, što je jednako mjesečnom rastu novog duga. Taj bi prihod, dakle, donio samo toliko da se dug zaustavi na postojećoj razini.
Druga opcija
Postoji i druga opcija, delimitiranja participacije u zdravstvu. Participacija danas iznosi 20 posto cijene zdravstvene usluge, a zaustavljena je na maksimalnih 2.000 kuna, koliko u slučaju kompleksnijeg liječenja mora platiti pacijent bez police dopunskog osiguranja.
Rastom participacije povećali bi se prihodi zdravstvenih ustanova, a i broj osiguranika koji bi, da izbjegnu rizik plaćanja visokih participacija, u puno većoj mjeri ugovarali police dopunskog osiguranja.
Dražen Jurković, predsjednik Udruge poslodavaca u zdravstvu, smatra da je to optimalan način povećanja prihoda bolnica, jer bi bolnica za postupak koji stoji 100.000 kuna, na račun participacije dobila 20.000 kuna, umjesto maksimalnih 2.000 kuna koliko dobije danas. Delimitiranje participacije natjeralo bi privatne osiguravatelje na povećanje polica dopunskog osiguranja, a to bi opet dovelo do rasta cijene HZZO-ove dopunske police. Za koliko, odredilo bi tržište.
Opće bolnice su i dalje, uoči turističke sezone, pod stalnom prijetnjom da ostanu bez lijekova, upozoravaju iz veledrogerija. Od Vlade, naime, nisu dobili ni upola od onog što su naznačili kao minimum održanja stabilnosti isporuke lijekova do jeseni. (Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ)