"Islednik", deseti roman Dragana Velikića, beogradskog, ali slobodno možemo reći i pulskog pisca, upravo je izašao u izdanju zagrebačke Meandar Medije i knjiga će svoju hrvatsku promociju imati 4. prosinca na Sajmu knjige u Puli. "Islednik" je u Beogradu objavljen još prije osam mjeseci, imao je tri izdanja, ukupno 6.000 primjeraka, a ljetos je u Banjoj Luci nagrađen Kočićevim perom.
Ugledna je to pripovjedačka nagrada koja se dodjeljuje četiri puta godišnje i upravo ju je dobio i Ivica Đikić za roman "Ponavljanje". I radnja "Islednika" smještena je u Puli, kao gotovo čitav Velikićev romaneskni opus, ali se junaci kreću od Trsta i Rijeke sve do Beograda i Soluna. Poput kakve Šeherezade, junak pričom spašava prošlost od zaborava, svijet od nestajanja, svoje pamćenje od staračke demencije. Hvata konce vlastite egzistencije, naizgled baveći se sudbinama ljudi iz svog okruženja. Dok priča - pamti i postoji.
- Pored knjiga iz historiografije, omiljeni su mi bedekeri i putopisi. Svake godine na Sajmu knjige u Puli kupim novi godišnjak Jurine i Franine. Imam sve brojeve nove serije, ali i neke starije. Kalendari i godišnjaci su rudnik podataka, jer iz oglasa, recepata, kratkih zapisa iz svakodnevnog života otkriva se čitava jedna epoha. Kako pisati o Puli šezdesetih godina 20. stoljeća, a ne znati, recimo, za najtočniju vagu u gradu, čiji vlasnik je godinama imao poziciju pored ulaza u prvu pulsku samoposlugu.
To su samo naizgled banalni detalji koje je James Joyce, neko vrijeme i sam Puležan, nazivao "uličnim namještajem". Međutim, bez tih banalnih detalja nemoguće je literarno rekonstruirati jedno vrijeme. To su tek preduvjeti za umjetničku nadogradnju koja je, naravno, pitanje dara.
- Zašto se književna djela autora iz Srbije i Hrvatske međusobno preštampavaju, isti tekstovi među koricama, samo s novim izdavačem? Što ili tko brani cirkulaciju knjiga kojima ne treba prijevod?
- Činjenica je da knjige srpskih pisaca lakše dođu do hrvatskih čitatelja ako su objavljene kod hrvatskih izdavača. I hrvatski pisci, također, objavljuju svoje knjige na hrvatskom kod srpskih izdavača. To je realnost. Kao što je realnost da sam prije godinu dana platio pozamašnu carinu za deset besplatnih autorskih primjeraka vlastite knjige koje mi je poslao moj njemački izdavač. Kakav je to tek nonsens! Ipak, možete li zamisliti u Beogradu ili Zagrebu proteste hiljade čitalaca zbog onemogućene cirkulacije knjiga?
Mislim da je čitalačka publika u postotku ipak jedna sekta. Uostalom, pogledajte tiražu knjiga koje ne pripadaju odrednici "zabava". Nemam ništa protiv lake, zabavne literature, međutim, glad za čitanjem nikada nisam gasio na kiosku fast fooda.
- Kakva je danas uloga sajmova knjiga? Po čemu je Vama pulski sajam poseban?
- Volim sajmove koji imaju prepoznatljiv profil kao što su lajpciški, frankfurtski, beogradski... Recimo, otkako postoji, bečki sajam knjiga je neprestano u potrazi za svojim profilom. I još uvijek ga nije našao. Sajam u Puli je brend Istre, pa i Hrvatske. On je kombinacija sajma i festivala. Poseban je po atmosferi, pametno smišljenim programima, po divnoj opuštenosti koja tako često nedostaje na svetkovinama knjiga po svijetu. I još nešto, pulski sajam je u svakom pogledu edukativan za inozemne goste. Jer, kada irski, ruski ili turski pisac gostuje na Sajmu knjige u Puli, a ima prilike posjetiti Rašu, Labin ili Vodnjan, destinacije koje nisu tipično turističke, onda on na pravi način ne samo upoznaje jedan grad, jednu regiju, jednu kulturu, već postaje njen glasnogovornik.
Meni kalendarska godina završava pulskim Sajmom knjige. Ništa nema poslije toga, osim još jedne nove godine na čijem kraju je još jedan Sajam knjige!
- Otok, geto, azil - ovogodišnja tema pulskog sajma, mnogi kažu, najbolje je pogođena do sada. Kako je Vi doživljavate?
- Izuzetno dobro smišljena tema. Književnost i nastaje u odmaku, u dobrovoljnoj izolaciji. Bez te perspektive izmještenog ne može se sagledati vlastita prošlost. O čemu pisac piše ako ne o sebi, ali na način da se čitalac prepozna, da nađe dio lične intime u tekstu. Nije to pitanje odluke pisca, već snage dara. Da nije tako, svaka ispovijest bi bila literatura.
- Glasan ste kritičar društva. Na kraju "Islednika" kažete: "Nije ovo više zemlja u kojoj sam odrastao, već poljana gde varalice, secikese i pelivani uveseljavaju beslovesni puk. Znam, ni drugdje nije bolje. Takvo me vreme zapalo". Gdje su sada centri građanskog otpora i hrabrosti?
- Svijet je globalno utonuo u goli materijalizam i prostaštvo, većina svjetskih lidera su samo maskote krupnog kapitala. Ali, to nije alibi za kukavičluk i velike riječi, za nečinjenje, za pasivno promatranje garnirano logorejom. Svatko tko misli, tko nije pod hipnozom realityja, trebao bi se zapitati što je on to učinio da nam bude bolje, da se krene s mrtve točke, iz ovog beznađa koje traje već četvrt stoljeća. Sve dok nam je netko drugi kriv za okolnosti u kojima se nalazimo, nećemo biti u stanju bilo što promijeniti, bit ćemo statisti u vlastitim životima.
- I Istra ima nešto od otočnog mentaliteta, i zbog povijesnih i zbog zemljopisnih granica. Kako Vama izgleda izvana, a ipak ste insajder?
- Istra je oduvijek na rubu, svejedno da li u vrijeme Rimskog Carstva, Mlečana, Italije, Austro-Ugarske, Jugoslavije, Hrvatske. Takva geografska pozicija je tijekom tisuća godina utjecala i formirala jednu endemsku svijest. Rekao bih da je to utisnuto u taj trpki, oprezni, tolerantni svijet Istre. Ipak, decenije života izvan Istre, prostora u kojem sam odrastao i u kojem sam formatiziran, daju mi mogućnost da budem objektivan. Veoma je važna ekološka svijest, koja je posebno razvijena kod mladih. Po mnogo čemu Istra je oaza, u svakom pogledu primjer za čitavu regiju.
- Što ste vi baštinili iz svojih putovanja i promjena mjesta življenja? Što se događa s identitetima?
- Moji junaci žive u gradovima u kojima sam i ja živio, tako da su mjesta događanja u mojim romanima Pula, Beograd, Beč, Budimpešta. Poznajem duše tih gradova. Identitet nije jednom zauvijek stvorena struktura, identitet je stalno u nastajanju, to je nezavršeni proces, koji kao i univerzum nema ni početak, ni kraj. Identitet se ne može izgubiti. Identitet se proširuje i obogaćuje. (Duška PALIBRK)