Uz zimski na srdelu od prošle godine obavezan je i lovostaj na inćun. Tako je ove godine lovostaj na inćun bio od 6. do 21. svibnja. Ribari na zapadnoj obali Istre kažu da je vrijeme lovostaja promašeno jer se inćun mrijesti u kolovozu. Da su njihove primjedbe logične pokazuju objavljena saznanja naših i talijanskih znanstvenika, prema kojima se sardela i sardon razlikuju i po tome koja područja traže za mriješćenje. Inćun, ili sardon, traži plitka područja i uglavnom se mrijesti uz talijansku obalu, kod nas možda nešto malo u plitkom malom Novigradskom moru. Nasuprot njemu, srdela za mrijest traži duboka područja, mrijesti se najviše uz vanjske strane naših otoka, posebno kvarnerskih, Dugog Otoka, te Visa prema Biševu.
Mrijest inćuna u svibnju ili u kolovozu
Sardela i inćun nisu samo naši hrvatski, već i zajednički resursi u Jadranu i oni se dijele između svih zemalja tog mora. Ne može Hrvatska štititi tu ribu, a Italija je tamaniti, ili obrnuto. U pitanju je gospodarenje zajedničkim resursima i ono mora biti dogovorno. U postojećoj situaciji mi imamo zaštitu sardele u vrijeme mriješćenja u prosincu, a Talijani inćuna u kolovozu. Ipak, ni nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju stručnjaci i zakonodavci sa dvije strane Jadrana nisu razmijenili iskustva i znanstvena saznanja o gospodarenju sitnom plavom ribom. Za tu problematiku bi po logici više trebala biti zainteresirana Hrvatska, u čijem ukupnom ulovu plava riba sudjeluje sa 90 posto, dok se na talijanskoj strani razmjerno lovi puno više bijele ribe. Naše Ministarstvo poljoprivrede, u kojem je i Uprava za ribarstvo, je ipak zabranilo ulov inćuna u svibnju. Ribari se previše ne bune jer su za to počeli dobivati nadoknadu, ali ipak kažu da se zaštita sitne plave ribe ne vrši na iskustvenim i znanstvenim osnovama, već više prema lobiranju ribara vlasnika velikih brodova koji love najviše plave ribe.
Manje brodova, a riba nedorasla
Da je za istarske ribare situacija pomalo apsurdna pokazuju i podaci o ribolovnom naporu. Na zapadnoj obali Istre nekad su lovile tri velike ribolovne flote, rovinjske Mirne, porečke Plavice i izolskog Delamarisa. Samo je Mirna imala 28 plivarica i dva para lebdećih koča. Sada je broj brodova neusporedivo manji, iako nekoliko njih velikih ima puno veće mreže. I na ostalim područjima naše strane Jadrana ima manje brodova, ali u Dalmaciji i Kvarneru operiraju veliki brodovi izgrađenih posljednjih godina uz poticaj države. Činjenica je da su već nekoliko godina ulovljeni srdele i inćuni manji, mnogi kažu nedorasli, premali za roštilj, soljenje i konzerviranje.
I pored velikog broja brodova na našem području se nekad lovila prvoklasna srdela sa 32 do 36 komada u kilogramu. Sada se love puno manje srdele pa ih je u kilu od 60 do 65. Slično je bilo sa sardonima, pa se od pecature od 45 došlo na 70 inćuna u kilogramu.
Vjerojatno je ipak došlo do prelova zbog povećanja ribolovnog napora, pa riba ne može narasti do komercijalne veličine. Mali drveni brodovi, kao što su oni preostali od starih flota, nekad nisu izlazili na more od studenog do travnja, a potom se svaki mjesec nije lovilo tjedan dana za vrijeme čare, kada je mjesec pun, smatra Tullio Bosazzi, jedan od najstarijih zapovjednika ribarskih brodova na našoj strani Jadrana.
Više ribolovnih dana i veće mreže
Ribari se jedan drugome neće zamjeriti, ali u povjerenju ipak kažu da je svoju ulogu vjerojatno odigrala i enormna rasvjeta na brodovima. Zbog velike količine svjetla praktički je ukinut utjecaj mjesečeva svjetla na lov sitne plave ribe. Uz to ribolov se obavlja cijelu zimu kada srdela boravi u toplijim dubinama, ali je jaka svjetlost uspijeva „dignuti“ do mreža. Nekad su ribari mogli koristiti samo šest lampiona, koji su ukupno davali dvije tisuće kandela svjetla, proračunato manje od jedan kilovat snage. U posljednjim godinama brodovi plivaričari su se nakitili snažnim svjetlima koje pogone agregati od sto kilovata. Kada se vidjelo da se pretjeralo, Uprava za ribarstvo je ograničila snagu rasvjete na 16 kilovata, što je još uvijek dvadesetak puta više od nekad dopuštene.
Ribari ističu i da veliki brodovi, koji su izgrađeni uz državne poticaje, rade sa mrežama dugačkim i do tisuću i visokim do 200 metara. Nekadašnji, a i današnji manji brodovi, rade sa plivaricama dugim do 400 i visokim do 60 metara. I laik može zaključiti koliko je to povećanje ribolovnog napona. Za komentar tih iskustvenih zaključaka ribara zatražili smo stručno mišljenje iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, koji obavlja monitoring plave i bijele ribe za našu Upravu ribarstva.
Dovoljno ili premalo plave ribe?
Iz instituta su nas uputili na podatke koje su objavljeni u njihovim radovima. Na naše pitanje o utjecaju velikih mreža i svjetla sa brodova na pretjerani ulov sitne plave ribe rekli su nam da te parametre nisu istraživali jer rade po metodologiji koja je utvrđena ribarskom politikom Europske unije.
Inače procjene biozaliha sitne plave ribe rade se s dvije različite metode. Izravne procjene za srdelu na osnovi mjerenja ehosonderima u razdoblju od 2004. do 2011. godine, kreću se od 140 do 480 tisuća tona. Neizravne procjene, na osnovi statističkih podataka ulova i još nekih parametara, govore o 125 do 215 tisuća tona. Izravne procjene za inćun govore o 300 do 860 tisuća tona, a neizravne 220 do 440 tisuća tona. Kako se u Jadranu godišnje ulovi oko 50 tisuća tona sitne plave ribe ove bi količine trebale biti dovoljne. Valja međutim uzeti u obzir da ribari mogu koristiti tek manji dio procijenjenih količina, budući da je mala plava riba hranidbena osnova mnogih predatora, kao što su oslići, lignje, tune, dupini, morski psi, palamide, pa je nužna za stabilnost ekosustava i ribarstva.
Upitni pravi ulovi
Na umu treba imati i činjenicu da su statistički prijavljeni ulovi vrlo često manji od ukupno ulovljene količine plave ribe. Često se naime, posebno za količinskih zabrana, odbacuje dio preobilnih ulova ili se pak odbacuju neželjene vrste. Osim toga, udio što ga ribari mogu iskorištavati ovisi i o pecaturi plave ribe. Ako se love veći primjerci, koji su se već barem jednom izmrijestili, udio korištenja ukupno procijenjenih zaliha može biti veći nego u slučaju kada se love nedorasli primjerci koji još nisu imali priliku ostaviti potomstvo, što se vjerojatno zbiva posljednjih godina. Zaključno, zabrane ribolova su potrebne, samo treba utvrditi u koje vrijeme i koliko su same po sebi efikasne ako se i pored njih ne povećava veličina ulovljene sitne plave ribe. (Aldo POKRAJAC)